"Stvari cijenim,ne po onome 邸to vrijede,ve po onome 邸to znae.Spavam manje,sanjam vi邸e.Hodam kada drugi zastanu,budim se dok ostali spavaju.Slu邸am druge kada govore i u転ivam u sladoledu od okolade :) Ispisujem svoju mr転nju na ledu i ekam da izgrije sunce. Slikam Van Gogovim snom,na zvijezdama jednu Benedetijevu poemu,a Seratovu pjesmu poklanjam kao serenadu u asu svitanja.Ne pu邸tam da proe ni jedan jedini dan,a da ne ka転em ljudima koje volim,da ih volim."
"Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet,
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet,
mozda, tko zna, jedna od sretnih,
Jedna od tisucu bit cu bas ja,
Tko da zna!?"