I odjednom sam shvatio:
postoje re膷i bez usana.
I verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga 拧to je ispred nas,
kao da te za膷ikuju da ne拧to ne膰e拧 uspeti,
a ti proba拧 i uspe拧.
Zamisli da si sova i du啪nost ti je da 啪muri拧
i da se boji拧 svetlosti.
A ti se 膷vrsto zarekne拧 i hipnoti拧e拧 sunce.
Obja拧njavanjem stvari,
oduzimamo im ne拧to od one lepe 膷arolije,
od onog zlatastog omota,
ispod kojeg se kriju tolika 膷udesna
zna膷enja svega 拧to izgleda isto.
Re膷i su iskra膰ale. I izno拧ene. I krpljene.
Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena,
ostaje samo smisao kao 膷udo svih 膷u膽enja.
Mika Antic
We鈥檝e updated our privacy policy so that we are compliant with changing global privacy regulations and to provide you with insight into the limited ways in which we use your data.
You can read the details below. By accepting, you agree to the updated privacy policy.
