Ima više od decenije kako sam viziju o idealnom životu upolovila, i toliko dugo krčim put od neizvjesnosti i strahova golim rukama. To je danas moja nova cjelina i naučila sam da mi bude dovoljno udobno. Ne vjerujem slijepo nikome i u ništa, te se nemam na mnogo šta osloniti osim na svoj sud i odluke. Toliko sam imala uvijek i nikada mi nije bilo malo. Dijelim dobro i posuđujem povjerenje. Mnogo puta pretjerala i u jednom i drugom. Misli su moja najveća vrlina i mana. Često ih potisnem sa percepcijom od prvih 5 čula. Ipak, u njima letim dok tražim, stvaram i nalazim, rješavam, dokazujem i time nadgradjujem realni svijet, samo pri vrlo odredjenim stimulacijama. Kako se ne rađamo