Mene je sudbina napravila ranjivim pjesnikom,budalom sto je ludila za tvojim ocima,moji stihovi nisu potpuno kada nisi pored mene,oni su osakaceni za jedan zivot sto je ostao zeljan tebe,ponekad zaboravim na tebe ..i osjecam se sretnom i bez brige pa onda opet u dubokoj tamnoj noci kusnem meda sa tvog imena i dozivam sudbinu da mi te konacno vrati,mislim da imam pravo na to,jer stanujes u mom srcu,a ono direktno komunicira sa visim silama,a vidim da i ti volis jos uvjek mene,koliko god lagala da je to jedna slatka laz,pa voli me sreco moja,ja svakako umirem bez tebe...