�ݺ�ߣ

Zagreb, Croatia

by Jantar Usamljen,moram ti priznat da boli me, Jer ja sam poput duha koji vuče se kroz gomile. Nevidljiv,bez mirisa ne osjećam dodire, I možeš naći vel'ko ništa ispod ljuske prozirne. Snovi me vuku ispod,ne moram ja čak ni spavat, Emocije mraka u meni su poput oceana, Moja narav me slama,kak da ti opišem rječima, Osjećam poglede prezira na jebenim leđima. I reci da me poznaš,brijem da je krivo vrijeme, Jer u ovim trenutcima ja ne poznam samog sebe, Strah od sjene strašno pere,22 a ko malo dijete, Zato venem nakon smjene,borim se ja snagom vjere. Da dovedem se u red ali previše sam skeptičan Jer ja i korak naprijed vodimo taj vječni rat, Sjedim sam,posijedim sav, Trepnem i o