Zivim u ravnici. To je zemlja bez odjeka.
Tu ni拧ta ne vraca dozive. Popiju ih daljine.
Jata lete u mestu i mogu se uzabrati. Sve se
priginje zemlji. Sve je nadohvat ruke.
Zar to ne li膷i na slobodu?
Tu se prostori mere svitanjima i sumracima,
a vreme du啪inama senki.
Mle膷ni put je do kolena, kao prosuta slama.
Ne mora拧 da se penje拧: zvezde rastu u 啪bunju.
Samo se uputi拧 ravno, po vre啪ama
od zlata, i posle desetak koraka vec
hoda拧 po nebesima.
Zar to ne li膷i na slobodu?
We鈥檝e updated our privacy policy so that we are compliant with changing global privacy regulations and to provide you with insight into the limited ways in which we use your data.
You can read the details below. By accepting, you agree to the updated privacy policy.
