1. Kao Mati
Zemljo tamnih strana, ognji邸te studeni
u kosu mi nosi邸 tajanstvene ini,
dok prinosi邸 usnu dvorima u gori,
ulaze mi u san Vjehorovi silni.
Viloviti svijete, vilovite misli...
izranjam li zorom oslikan na stijeni?
Toplom tminom jutra, blijedo elo bla転i邸,
taknuv' blistaj jekom nezemaljskog skuta
zavrtjev邸i virom tjelesnost u tlapnji?
Viloviti svijete, vilovite misli...
Obri邸e邸 li s marom
sve 邸to ne smijem znati?
Sve su svoje jastvo i poklonstvo vjernih,
pred zoru razdali, jablani i puti.
sjene i stra転ari, stranci i sablasti,
starodrevni 転reci, ovnujski svjeari.
Zemljo tamnih strana, 邸uti邸 kao Mati.
Vlado Karagi
