1. Nevidljivi
Moj Prijatelju...
Na tren je zazvualo tako bezvremenski,
tako toplo i zaviajno u Tvojoj Zimskoj Slici.
Kao da se nevidljiv leptir prve plahosti
skrasio u plamnoj kukuruzovini.
Ne mogu do Tebe vi邸e vjetrovi...
Postoji zapis da smo ovdje bili,
misli, trazi i 邸utljivi koraci.
Nekoj smo djeci iz utrobe vatri,
tajanstven dah 転ivota bili prinijeli
a sad nam je Smrt jedini predajnik.
O, kako je lijepo nad svime 邸utjeti...
Du邸a se uvlai u svoj jantarni ovratnik.
Odju転ilo je i ljudi e ovdje postati sebini.
Tra転it e sebe i gdje si bio Niiji.
Bit' e da mi se osvrnuti i poi,
onom stazom skrivenom u Zimskoj Slici,
samo poi gdje su na邸i, tajanstvu vjerni,
Nevidljivi...
Vlado Karagi
