1. Sablasna vrsta Sna
Sunani Petak na pola Sijenja. Lokalna Luka u Onostran.
Gomila Ljudi, gotovo Rijeka. Kratak Kr邸anski Ritual.
Mladom je Duhovniku Vjetar pomije邸ao Stranice itanja.
Nitko nije opazio. Nitko nije tra転io prelista natrag.
utnja na Ispraajima o Bitnim Stvarima
drevni je Narodni Obiaj.
Va転no je pomno prekriti Ogledala,
Nemirnu Savjest i Unutra邸nji Glas.
Kaj su pre邸uteli Na邸i Stari....
Dva Ispraaja u Grotlu Jednog Sata.
Tko zna je li Starica uope poznavala Slikara?
Nisu imali ni邸ta zajedniko, osim Grada i Dana Polaska.
Mnogi bi za to dali polovicu udijeljenog Puta, otii s Njime jo邸 isti Dan,
samo to je u Naravi Svijeta Nemogua Pogodba.
O tom se ne pita Nas. Premalo toga se doista pita Nas.
Poganska Sliica. Ne邸to je promaklo pa転ljivim Mjernicima Bola
i de転urnim Brojaima Suza. Koja e od Triju 貼ena skrhana pasti nauznak?
Koja e stati uz Slomljenog Sina, a koja u Prvi Sumrak
sumanuto prekapati po Vijencima da nae onaj Neobina Imena?
2. Kao i obino, veina Ljudi nema ni pribli転nog Pojma o Istinskim Bolima.
貼ena koja je voljela Slikara izvan shvatljivih poimanja koraala je blijeda
i kri邸om polo転ila svoj Duh do njegova mrzlog Tijela.
Nitko nije opazio. Nitko nije tra転io da se zaustavi Molitva
za Onoga koji e se Prvi meu Nama pridru転iti Pokojnima.
I koji ve to Put biva, da Ni邸ta nije onakvo kakvim se priinja?
Rijeka Ljudi s prvog Ispraaja zabrzala je od Vjetra
u zamr邸en Skup Nastojanja da se 邸to prije pusti Grumen
na Damar Drvenog Lijesa i neujno umakne s Brda.
Rijetki imaju Snage za dva Sprovoda u isti Sijeanjski Dan.
Oni kojima je doista stalo, imat e itav 貼ivot
da se u転asan Gubitak prekrije BlagimVelom Pomirenja.
I nee ih uti ni Sveenik ni Svjetina.
Tek mo転da Onaj Vjetar 邸to nije do邸ao od Sebe Sam.
Tata je otputovao na mjesto s vi邸e Svjetla.
Smrt je samo sablasna vrsta sna.
Vlado Karagi
