1. Tajna šahovskog uspjeha
Ne postoji savršena definicija, ili bar još nije naglas izrečena, što je
fantastični zbir esencijalnih čimbenika, svojstava iosobina potreban za uspjeh u
šahu. Jedan od njih je svakako i sreća, čiji se završni bljesak površnim
promatračima može činiti kao najvažniji i presudan. Iza tog bljeska stoji još
nešto, nama neobjašnjivo i neiskazivo, poput samog čuda života.
Možemo nakon partije forenzički precizno secirati segmente borbe,
možemo imenovati jednu po jednu odliku pobjednika, obilježiti prijelomni
trenutak šahovske partije i dotaknuti skoro sve vidljive aspekte, pa ipak zastati
pred onim nevidljivima. Luč i žigica mogu sedanima nositi u istom zavežljaju, ali
za svjetlost u noći treba jedna jedinstvena, osobita kretnja. Tako je i sa šahom.
Tisućama godina ljudi tragaju za dobrim odgovorima i plodovi tih potraga
dali su nam puno uvjerljivih teorija. Problemi počinju ondje gdje se preklapaju
porubi prirodnih znanosti i obrisi duhovnog svijeta. Tako ni tajna čovjeka,
ljudskog duha, ni tajna šahovske igre nisu ni blizu konačnog rješenja. Možemo
samo pažljivo pobrojati luči i kresivo koji vode do šahovskog svjetla.
Genijalnost ili čudesni dar
Tko nije izbliza osjetio čudesni
dar genijalnog djeteta, teško će
shvatiti lakoću koja sama od sebe
pobijedi 12 mudraca svog doba.
Takva se djeca broje prstima
jedne ruke na svakih stotinu
godina. Između genijalnosti i
prosječnosti postoji više
stepenica talenta. Koliko smo
puta sreli „čudo od djeteta“ a
koliko talent iz susjedstva?
2. Tajna predanosti i predanost tajni
Potpuna predanost koja na
trenutke graniči s posvećenošću
života, vodi do onih vrhunaca
podignutih za duh svjetskog prvaka. U
nekim slučajevima može voditi do
fanatizma, pa i pomračenja uma.
Malo je vrata ovog svijeta koja se ne
otvore istinski upornima.
Magnetizam pobjednika
Uz mnoge odlike stečene rođenjem i
radom na sebi, otkrivanjem potpunosti i
samodiscipline na visoravni titanske borbe,
neki od najvećih imali su neobjašnjiv učinak
na svoje suvremenike.
Postoje ljudi koji neopisivom lakoćom
mogu obasjati prostoriju u kojoj se nalaze.
Igrati protiv njih znači uspinjati se na
zbiljske litice ljudskog duha.
Duh velikih prethodnika
Uza sve nabrojano, neosporan dar,
potpunu predanost i magnetizam
pobjednika, postoje ljudi koji su prošli
duhovno putovanje do svjetova svojih velikih
prethodnika.
Gari Kasparov tako je u sebi oživio
Morphya, Capablanku, Aljehina i Fischera. Za
pojedine aspekte tog duhovnog putovanja
današnji svijet još nije spreman.
3. Prvak našeg doba
Magnus Carlsen s umom od
stotinu terabajta, u staroj bi Grčkoj
zasigurno bio proglašen jednim od
Zeusovih sinova. Mašta, majstorstvo,
matematika, magija, krase ovog
iznimnog mladića koji dugo neće
imati dostojnog protivnika.
Hrabrost, unutrašnji mir, energija, intuicija,
transcendencija uma, mašta, sposobnost razmišljanja u
matematičkim slikama, strpljenje, lukavstvo, povjerenje u
sebe, psihička samozaštita, moć koncentracije i na samom
kraju, spasonosna kap rose na buđenje pobjedničkog
cvijeta... s r e ć a...
Rana je sreća najčešće loš znak, a ona na kraju kad padnu zastori bitaka, prije
se pričinja kao glas neumitnoga.
Da nama ljudima nikad nije bila darovana tajna glazbe, duhovnih sfera i tajna
šaha, opet bi u nama bila borba i vječita težnja za izdizanjem ponad
materijalnog, varljivih užitaka i osobnih klonuća. Zato ta viteška potraga i neće
imati kraja.
Mi smo bića koja koračaju s tajnom unutrašnjeg plamena. Njegov sjaj,
veličinu, intenzitet i boje možemo uzvisiti ili zatamniti čitavim svojim trajanjem.
Zato školski članak pod naslovom “Igram, pišem, lajkam“ i nisam iščitao
odviše kritično. Sreća je onog čudnog utorka u sali za šah OŠ Rovišće bila važna
za konačni rasplet finala, ali njen neshvatljivi algoritam nipošto nije bio
slučajan.
Ono što ne možemo izraziti riječima, možemo sagledati šetnjom bilo kojom
galerijom velikana čovječanstva. Najljepše je u njoj što je lijepa i neiscrpna.
Vlado Karagić
