1. U Svesan Svijeta
Zaljuljala se ti邸ina meu klasjem u ki邸ama
zamirisala strepnja meu zvonarima
na mekom odru nicajueg cvijeta
i pomakla, jeknula, zazibala nijema
nad stazom s vjernima
imenima i bezimenima.
Odjeknu glazba starija od svijeta
Blagoslov zvijezda 邸a'nu s nebesa
za jednom jekom mirijade jeka.
Pred zoru se u Svesan uvukla crkvica
u Svesan Svijeta i Vazdan Vijeka
kao majka u postelju djeaka s toplim prstima
pod starinski pokriva 転ivih uspomena
i uinila na tren da Smrti nema.
Vlado Karagi
