ºÝºÝߣ

ºÝºÝߣShare a Scribd company logo
Hrvatski politi?ar Slavko Lini? ro?en je 19. rujna 1949. u malom selu Mikelji na rije?koj
Grobni?tini. Sama ta ?injenica Rije?anima dovoljno govori. Grobni?ani su, prema
stereotipnoj definiciji, rje?ki Vlaji, osebujni veseljaci iz gradskog zale?a koji se na ovom
podru?ju pojavljuju i kao glavni junaci viceva. Gotovo da nema vica o Bosancima koji
?akavci nisu preveli, s time a je ulogu Bosanca preuzeo - Grobni?anin. Poput sve djece iz
zale?a i Slavko Lini? se svakodnevno vozio prigradskim autobusima Autrotroleja,
prepoznatljivim po zavjesicama protiv sunca, do ?kole u Rijeci. U Rijeci je zavr?io
srednju ekonomsku ?kolu i poslije Ekonomski fakultet na kojem je diplomirao 1973.
Na fakultetu je znao imati prili?no osebujan pristup ispitima. Tako je na ispitu iz
Makroekonomije Jugoslavije, kada ga je profesor ?uvela pitao koliko je reparacija i
ratnih ?teta Jugoslavija dobila poslije 2. svjetskog rata, Lini? odbio odgovoriti.
Zbunjenom je profesoru samo rekao da te podatke mo?e prona?i u statisti?kom
godi?njaku i dodao kako mu ne pada na pamet te brojke u?iti napamet. Na tre?oj godini
studija po?eo je zara?ivati honorarnim radom kao voza? rent-a-cara za ljubljansku
Avtotehnu. Iste godine kada je diplomirao (1973.) odlazi na slu?enje vojnog roka u
Leskovac (Srbija). Iako je regrutiran kao kuhar kao vojnik s diplomom brzo je premje?ten
na uredske poslove, pa je kao pouzdani '?ato' u vojsci primljen i u komunisti?ku
stranku. Kao ?lan Saveza Komunista ni tada ni kasnije nije bio zapa?en. Godinama je
uspje?no izbjegavao sve partijske funkcije te je, prema vlastitom svjedo?enju bio
potpuno apoliti?an jer ga je zanimala isklju?ivo profesionalna karijera. Nakon
odslu?enog vojnog roka 1974. zaposlio se u brodogradili?tu Viktor Lenac na mjestu
voditelja pogonsko-materijalnog knjigovodstva. No, taj posao ga nije zadovoljavao pa
ve? nakon dvije godine prelazi u Grad?ped na mjesto financijskog direktora gdje stje?e
solidno ekonomsko iskustvo. Isti je posao obavljao i u Kvarnertransu 1979., odakle
odlazi na presti?nu funkciju financijskog direktora rije?ke Rafinerije nafte (u sklopu Ine),
poduze?a koje je u to vrijeme imala najve?i prosjek pla?a u zemlji. Kao financijski
direktor u rije?koj Rafineriji postao je ?rtva velike afere Agrokomerc 1987. Kao ve?
iskusni financijer u Velikoj Kladu?i 'nanju?io' je dobar posao i brzo sklopio ugovor
s Fikretom Abdi?em. Preko rije?ke luke izvozio je Agrokomercovu robu i tako gomilao
devize kojima je potom kupovao naftu za Rafineriju. Time je zaradio nekoliko stotina
milijuna dolara za Rafineriju. S Abdi?evim padom i posao je stao, a dio kredita koji je bio
uklju?en u te transakcije propao je pa je o svemu otvorena policijska istraga. Kako mu
istra?itelji nisu mogli ni?ta prona?i sve je zavr?ilo samo s nalogom gradskog partijskog
komiteta da se Lini? izbaci iz Saveza komunista, koji ipak na kraju nije realiziran.
Partijsku ukor nije obeshrabrio Slavka Lini?a, koji je u iskrama oko afere Agrokomerc
osjetio ?ari porasta adrenalina, ?to ga je samo u?vrstilo u dosljednoj provedbi nauma da
se kroz ?ivot probija uro?enom grobni?kom tvrdoglavo??u i radi?no??u, ?emu je dodao
znanje i iskustvo. Ve? potkraj osamdeseetiih jo? uvijek kao rafinerijski financijski
direktor podi?e mnogo buke, uz koju se bacaju pepeljare i lome stolice, pa intervenira
?ak i policija. Povod svemu bila je politika tada?nje jugoslavenske vlade na ?elu s
Brankom Mikuli?em, koji je Lini? tu?io zbog zakidanja Ine na razlici u cijeni nafte. Vlada
je tada rafinerijama odre?ivala da se kupuje skupa iranska nafta ?ije je derivate Ina
morala prodavati po limitiranim cijenama, a ?to je neizbje?no vodilo u milijunske
gubitke. Lini?u takvo poslovanje nije i?lo u glavu. Na sastanku u Beogradu kada je
potpredsjednik savezne vlade Janez Zemljari? okupio nafta?e Lini? nije mogao otrpjeti
politi?ke prodike. Usred sastanka izgubio je ?ivce, demonstrativno ustao i u navali bijesa
po?eo bacati pepeljare i razbijati stolice. Izgubv?i kontrolu po?eo je vikati kako "sa
svinjama u Vladi vi?e ne ?eli razgovarati". ?uv?i u?asnu galamu, u dvoranu su u?li
policajci, ali nakon ?to se rabijatni Rije?anin smirio, cijela je situacija zata?kana. Lini? je
na kraju dobio sudski spor s tom jugoslavenskom vladom, Rafinerija je trebala dobiti
milijardu njema?kih maraka, ali taj novac nije nikada vidjela jer se biv?a dr?ava raspala.
Pod pritiskom zbog skandala koji je izazvao spore?i se sa saveznom vladom (1990.)
nakratko napu?ta Rijeku te se seli u Ljubljanu, gdje radi u banci i prima pla?u od 7000
maraka. Nostalgija za Rijekom bila je ipak ja?a i nakon samo tri mjeseca vra?a se u
Rijeku. Devedesete godine Lini?a su iz gospodarstva katapultirale u politiku. Nakon
parlamentarnih izbora u lipnju 1990. predsjednik Skup?tine Op?ine Rijeka ?eljko
Lu?avec poziva Lini?a da preuzme mjesto predsjednika op?inskog Izvr?nog vije?a, ?to je
on i prihvatio. Tada jo? uvijek apoliti?ni Lini? tada uop?e nije glasao: "Na prvi krug
glasovanja, u travnju 1990., nisam iza?ao. Izbori me uop?e nisu zanimali. HDZ me nije
privla?io, a kako mi Partija nije ostala u dobrom sje?anju, ni njoj nisam htio dati svoj
glas."
Kako je jo? od 1986. godine volonterski radio u rije?koj gradskoj vladi, Lini? u zgradu na
Korzu nije do?ao kao slu?ajni turist. Znao je kamo dolazi i ?to mo?e u?initi. Ve? u lipnju
1990. izveo je prvi revolucionarni udar u gradskoj upravi otpustiv?i 30 % zaposlenih.
Dok se HDZ-ova vlast jo? nije ni sna?la Lini? je sve nekretnine na gradskom podru?ju
uknji?io u korist tada?nje rije?ke op?ine. Taj zemlji?no-knji?ni blitzkrieg poslije ?e se
pokazati kao veliki kapital u koncepciji grada poduze?a kakvu je provodio Lini? te je
bivao u stalnom sukobu sa sredi?njom HDZ-ovom vla??u. Na lokalnoj razini Lini? se vrlo
brzo sukobio s HDZ-om koji je jo? u sije?nju 1991. po onda?njim mjesnim zajednicama
neuspje?no skupljao potpise na peticiju za njegovu smjenu. U ljeto iste godine kao
predsjednik gradskoga Kriznog ?taba sukobio se sa ?efom regionalnog Kriznog ?taba
Milom Biondi?em, ali je i iz tog sukoba iza?ao kao pobjednik jer je Biondi?ev sto?er
rasformiran. Iako je u ratnim kronikama Lini? uglavnom spominjan kao ?ovjek koji je
spasio Rijeku od razaranja nakon dugih i mu?nih pregovora s generalom JNA ?adom,
najzanimljivija je nesumnjivo epizoda u kojoj se njegova gradska uprava upustila u
trgovinu oru?jem. "Imao sam sre?e da tada nisam likvidiran" - priznao je nakon nekoliko
godina Lini?, isti?u?i kako ga je spasilo iskustvo financijera, jer se u cijeloj operaciji
kupnje oru?ja unaprijed za?titio od prijevare. Prema slobodnoj rekonstrukciji, jer prava
istina nikad nije iza?la u javnost, Lini? je u ranu jesen 1991. otvorio poseban ?iro ra?un
na koji su direktori nekih rije?kih poduze?a upla?ivali ve?e devizne svote. Kada se
skupilo dovoljno novca (govorilo se o milijun i pol ameri?kih dolara), Lini? se upustio u
nabavu oru?ja od Slovenaca. Oni su ga poku?ali izigrati i ostaviti bez novca i pu?aka
pravdaju?i se embargom na isporuku oru?ja. Lini?a je to razbjesnilo i on je Opelom
Asconom odjurio u Ljubljanu i izazvao veliku sva?u u kojoj se prijetilo i pi?toljima.
Akcija se zavr?ava financijskom transakcijom - ve?a svota zavr?ava u Trstu, kamo se
Lini? zaputio u strahu da ga netko ne presetne na cesti Ljubljana - Rijeka.
Oru?je doista nikada nije dobio, ali je novac namijenjen or?uju, samo njemu znanim
financijskim putevima zavr?io u Finskoj, odakle je zauzvratio dobio - granitne plo?e.
Tako je silom prilika Lini? u jeku rata za grad pribavio tone granita te se odmah, na
?u?enje Rije?ana, uspustio u poplo?avanje Korza. Pet godina nakon toga lokalni
list Dnevnik finske je plo?e proglasio radioaktivnima,. Ali taj poku?aj kompromitacije
Lini?a zavr?io je neslavno jer radijacija nije dokazana. Lini?evo vo?enje Kriznog ?taba,
iako u kona?nici uspje?no, nije bilo po volji Vladi nacionalnog jedinstva kojoj je na ?elu
bio Franjo Greguri?. On je tada poslao svog potpredsjednika Zdravka Tomca u Rijeku da
ispita situaciju i po potrebi smijeni Lini?a, no Tomac je cijelu stvar zata?kao. Sve nevolje
i svi napadi kao da su ja?ali Lini?a koji ?e do 1993. zaratiti i s dotada?njim
predsjednikom Op?inske skup?tine ?eljkom Lu?avcem. Rezultat toga bio je izabir Lini?a
na mjesto gradona?elnika. Prvi gradona?elni?ki mandat obilje?io je provedbom koncepta
grada poduze?a. Njegova filozofija sa?ela se u misli: "Radi sve ono ?to ti zakon ne
zabranjuje i budi br?i od onoga tko je ispred tebe". U lipnju 1995. na?ao se u sredi?tu
neobi?ne oklade. Tada?nji ?elnik rije?kih liberala Dundovi? okladio se s predsjednikom
rije?kog SDP-a ?ep?i?em da ?e Lini? promijeniti strana?ki dres. Kada je postalo jasno da
?e liberal izgubiti okladu, slo?ena operacija detronizacije gradona?elnika, u kojoj je Lini?
doista na tri dana smjenjen, do?ivjela je obrat. Dotada?nji koalicijski partneri SDP-a,
liberali, okrenuli su mu le?a i uz glasove HDZ-a izglasali mu nepovjerenje. Me?utim,
novi gradona?elnik liberal Teodor Anti? nakon tri dana podnosi ostavku i Lini? se vra?a
na mjesto gradona?elnika.
Na izborima za Sabor u jesen 1995. osvaja 49 % glasova, dvostruko vi?e od
drugoplasiranog HDZ-ova kandidata Hrvoja ?arini?a (24 %). Dvije godine poslije potvrdit
?e svoj mandat po drugi put, a u sije?nju 2000. jo? ?e jednom pobijediti na izborima za
Zastupni?ki dom. Pobjeda koalicije ?est stranaka 3. sije?nja 2000. dovela ga je u novu
situaciju. Iako je ?elio ostati u svojoj gradona?elni?koj fotelji, Ivica Ra?an ga je nakon
silnog uvjeravanja uspio nagovoriti da do?e u Zagreb na du?nost potpredsjednika Vlade.
Privatni ?ivot Slavka Lini?a jedna je od velikih nacionalnih misterija. Ba? kao ?to tvrdi
kako nema nikakve pokretne imovine i nekretnina (Globus, 1997.: "Ja nemam ni?ta
drugo osim svog imena i prezimena.") tvrdi i kako nema privatni ?ivot kojeg od medija
krije kao zmija noge. Privatno o njemuse zna svrlo malo - voli automobilizam i aktivno
poma?e mjesnim auto klubovima. Nikada nije koristio usluge voza?a, a do sada je vozio
Renault 12, Alfa Romeo, Opel Asconu, Renault Lagunu i Audi A8. Od novina, ?ak i u
Zagrebu, redovito ?ita samo Novi list, a s novinarima nerijetko ulazi u polemiku i ?esto u
pola razgovora prekida intervjue. U slobodno vrijeme voli kartati (posebno bri?kulu i
tre?etu), a obo?ava i karnevalske zabave. Zavr?io je sedam razreda glazbene ?kole, na
harmonici svira Mozarta, voli operu, posebno Verdijev Nabucco.
                                                                                       Nazad
                                                    Template design by Six Shooter Media.

More Related Content

Word

  • 1. Hrvatski politi?ar Slavko Lini? ro?en je 19. rujna 1949. u malom selu Mikelji na rije?koj Grobni?tini. Sama ta ?injenica Rije?anima dovoljno govori. Grobni?ani su, prema stereotipnoj definiciji, rje?ki Vlaji, osebujni veseljaci iz gradskog zale?a koji se na ovom podru?ju pojavljuju i kao glavni junaci viceva. Gotovo da nema vica o Bosancima koji ?akavci nisu preveli, s time a je ulogu Bosanca preuzeo - Grobni?anin. Poput sve djece iz zale?a i Slavko Lini? se svakodnevno vozio prigradskim autobusima Autrotroleja, prepoznatljivim po zavjesicama protiv sunca, do ?kole u Rijeci. U Rijeci je zavr?io srednju ekonomsku ?kolu i poslije Ekonomski fakultet na kojem je diplomirao 1973. Na fakultetu je znao imati prili?no osebujan pristup ispitima. Tako je na ispitu iz Makroekonomije Jugoslavije, kada ga je profesor ?uvela pitao koliko je reparacija i ratnih ?teta Jugoslavija dobila poslije 2. svjetskog rata, Lini? odbio odgovoriti. Zbunjenom je profesoru samo rekao da te podatke mo?e prona?i u statisti?kom godi?njaku i dodao kako mu ne pada na pamet te brojke u?iti napamet. Na tre?oj godini studija po?eo je zara?ivati honorarnim radom kao voza? rent-a-cara za ljubljansku Avtotehnu. Iste godine kada je diplomirao (1973.) odlazi na slu?enje vojnog roka u Leskovac (Srbija). Iako je regrutiran kao kuhar kao vojnik s diplomom brzo je premje?ten na uredske poslove, pa je kao pouzdani '?ato' u vojsci primljen i u komunisti?ku stranku. Kao ?lan Saveza Komunista ni tada ni kasnije nije bio zapa?en. Godinama je uspje?no izbjegavao sve partijske funkcije te je, prema vlastitom svjedo?enju bio potpuno apoliti?an jer ga je zanimala isklju?ivo profesionalna karijera. Nakon odslu?enog vojnog roka 1974. zaposlio se u brodogradili?tu Viktor Lenac na mjestu voditelja pogonsko-materijalnog knjigovodstva. No, taj posao ga nije zadovoljavao pa ve? nakon dvije godine prelazi u Grad?ped na mjesto financijskog direktora gdje stje?e solidno ekonomsko iskustvo. Isti je posao obavljao i u Kvarnertransu 1979., odakle odlazi na presti?nu funkciju financijskog direktora rije?ke Rafinerije nafte (u sklopu Ine), poduze?a koje je u to vrijeme imala najve?i prosjek pla?a u zemlji. Kao financijski direktor u rije?koj Rafineriji postao je ?rtva velike afere Agrokomerc 1987. Kao ve? iskusni financijer u Velikoj Kladu?i 'nanju?io' je dobar posao i brzo sklopio ugovor s Fikretom Abdi?em. Preko rije?ke luke izvozio je Agrokomercovu robu i tako gomilao devize kojima je potom kupovao naftu za Rafineriju. Time je zaradio nekoliko stotina milijuna dolara za Rafineriju. S Abdi?evim padom i posao je stao, a dio kredita koji je bio uklju?en u te transakcije propao je pa je o svemu otvorena policijska istraga. Kako mu istra?itelji nisu mogli ni?ta prona?i sve je zavr?ilo samo s nalogom gradskog partijskog komiteta da se Lini? izbaci iz Saveza komunista, koji ipak na kraju nije realiziran. Partijsku ukor nije obeshrabrio Slavka Lini?a, koji je u iskrama oko afere Agrokomerc osjetio ?ari porasta adrenalina, ?to ga je samo u?vrstilo u dosljednoj provedbi nauma da se kroz ?ivot probija uro?enom grobni?kom tvrdoglavo??u i radi?no??u, ?emu je dodao znanje i iskustvo. Ve? potkraj osamdeseetiih jo? uvijek kao rafinerijski financijski direktor podi?e mnogo buke, uz koju se bacaju pepeljare i lome stolice, pa intervenira ?ak i policija. Povod svemu bila je politika tada?nje jugoslavenske vlade na ?elu s Brankom Mikuli?em, koji je Lini? tu?io zbog zakidanja Ine na razlici u cijeni nafte. Vlada je tada rafinerijama odre?ivala da se kupuje skupa iranska nafta ?ije je derivate Ina morala prodavati po limitiranim cijenama, a ?to je neizbje?no vodilo u milijunske
  • 2. gubitke. Lini?u takvo poslovanje nije i?lo u glavu. Na sastanku u Beogradu kada je potpredsjednik savezne vlade Janez Zemljari? okupio nafta?e Lini? nije mogao otrpjeti politi?ke prodike. Usred sastanka izgubio je ?ivce, demonstrativno ustao i u navali bijesa po?eo bacati pepeljare i razbijati stolice. Izgubv?i kontrolu po?eo je vikati kako "sa svinjama u Vladi vi?e ne ?eli razgovarati". ?uv?i u?asnu galamu, u dvoranu su u?li policajci, ali nakon ?to se rabijatni Rije?anin smirio, cijela je situacija zata?kana. Lini? je na kraju dobio sudski spor s tom jugoslavenskom vladom, Rafinerija je trebala dobiti milijardu njema?kih maraka, ali taj novac nije nikada vidjela jer se biv?a dr?ava raspala. Pod pritiskom zbog skandala koji je izazvao spore?i se sa saveznom vladom (1990.) nakratko napu?ta Rijeku te se seli u Ljubljanu, gdje radi u banci i prima pla?u od 7000 maraka. Nostalgija za Rijekom bila je ipak ja?a i nakon samo tri mjeseca vra?a se u Rijeku. Devedesete godine Lini?a su iz gospodarstva katapultirale u politiku. Nakon parlamentarnih izbora u lipnju 1990. predsjednik Skup?tine Op?ine Rijeka ?eljko Lu?avec poziva Lini?a da preuzme mjesto predsjednika op?inskog Izvr?nog vije?a, ?to je on i prihvatio. Tada jo? uvijek apoliti?ni Lini? tada uop?e nije glasao: "Na prvi krug glasovanja, u travnju 1990., nisam iza?ao. Izbori me uop?e nisu zanimali. HDZ me nije privla?io, a kako mi Partija nije ostala u dobrom sje?anju, ni njoj nisam htio dati svoj glas." Kako je jo? od 1986. godine volonterski radio u rije?koj gradskoj vladi, Lini? u zgradu na Korzu nije do?ao kao slu?ajni turist. Znao je kamo dolazi i ?to mo?e u?initi. Ve? u lipnju 1990. izveo je prvi revolucionarni udar u gradskoj upravi otpustiv?i 30 % zaposlenih. Dok se HDZ-ova vlast jo? nije ni sna?la Lini? je sve nekretnine na gradskom podru?ju uknji?io u korist tada?nje rije?ke op?ine. Taj zemlji?no-knji?ni blitzkrieg poslije ?e se pokazati kao veliki kapital u koncepciji grada poduze?a kakvu je provodio Lini? te je bivao u stalnom sukobu sa sredi?njom HDZ-ovom vla??u. Na lokalnoj razini Lini? se vrlo brzo sukobio s HDZ-om koji je jo? u sije?nju 1991. po onda?njim mjesnim zajednicama neuspje?no skupljao potpise na peticiju za njegovu smjenu. U ljeto iste godine kao predsjednik gradskoga Kriznog ?taba sukobio se sa ?efom regionalnog Kriznog ?taba Milom Biondi?em, ali je i iz tog sukoba iza?ao kao pobjednik jer je Biondi?ev sto?er rasformiran. Iako je u ratnim kronikama Lini? uglavnom spominjan kao ?ovjek koji je spasio Rijeku od razaranja nakon dugih i mu?nih pregovora s generalom JNA ?adom, najzanimljivija je nesumnjivo epizoda u kojoj se njegova gradska uprava upustila u trgovinu oru?jem. "Imao sam sre?e da tada nisam likvidiran" - priznao je nakon nekoliko godina Lini?, isti?u?i kako ga je spasilo iskustvo financijera, jer se u cijeloj operaciji kupnje oru?ja unaprijed za?titio od prijevare. Prema slobodnoj rekonstrukciji, jer prava istina nikad nije iza?la u javnost, Lini? je u ranu jesen 1991. otvorio poseban ?iro ra?un na koji su direktori nekih rije?kih poduze?a upla?ivali ve?e devizne svote. Kada se skupilo dovoljno novca (govorilo se o milijun i pol ameri?kih dolara), Lini? se upustio u nabavu oru?ja od Slovenaca. Oni su ga poku?ali izigrati i ostaviti bez novca i pu?aka pravdaju?i se embargom na isporuku oru?ja. Lini?a je to razbjesnilo i on je Opelom Asconom odjurio u Ljubljanu i izazvao veliku sva?u u kojoj se prijetilo i pi?toljima. Akcija se zavr?ava financijskom transakcijom - ve?a svota zavr?ava u Trstu, kamo se Lini? zaputio u strahu da ga netko ne presetne na cesti Ljubljana - Rijeka.
  • 3. Oru?je doista nikada nije dobio, ali je novac namijenjen or?uju, samo njemu znanim financijskim putevima zavr?io u Finskoj, odakle je zauzvratio dobio - granitne plo?e. Tako je silom prilika Lini? u jeku rata za grad pribavio tone granita te se odmah, na ?u?enje Rije?ana, uspustio u poplo?avanje Korza. Pet godina nakon toga lokalni list Dnevnik finske je plo?e proglasio radioaktivnima,. Ali taj poku?aj kompromitacije Lini?a zavr?io je neslavno jer radijacija nije dokazana. Lini?evo vo?enje Kriznog ?taba, iako u kona?nici uspje?no, nije bilo po volji Vladi nacionalnog jedinstva kojoj je na ?elu bio Franjo Greguri?. On je tada poslao svog potpredsjednika Zdravka Tomca u Rijeku da ispita situaciju i po potrebi smijeni Lini?a, no Tomac je cijelu stvar zata?kao. Sve nevolje i svi napadi kao da su ja?ali Lini?a koji ?e do 1993. zaratiti i s dotada?njim predsjednikom Op?inske skup?tine ?eljkom Lu?avcem. Rezultat toga bio je izabir Lini?a na mjesto gradona?elnika. Prvi gradona?elni?ki mandat obilje?io je provedbom koncepta grada poduze?a. Njegova filozofija sa?ela se u misli: "Radi sve ono ?to ti zakon ne zabranjuje i budi br?i od onoga tko je ispred tebe". U lipnju 1995. na?ao se u sredi?tu neobi?ne oklade. Tada?nji ?elnik rije?kih liberala Dundovi? okladio se s predsjednikom rije?kog SDP-a ?ep?i?em da ?e Lini? promijeniti strana?ki dres. Kada je postalo jasno da ?e liberal izgubiti okladu, slo?ena operacija detronizacije gradona?elnika, u kojoj je Lini? doista na tri dana smjenjen, do?ivjela je obrat. Dotada?nji koalicijski partneri SDP-a, liberali, okrenuli su mu le?a i uz glasove HDZ-a izglasali mu nepovjerenje. Me?utim, novi gradona?elnik liberal Teodor Anti? nakon tri dana podnosi ostavku i Lini? se vra?a na mjesto gradona?elnika. Na izborima za Sabor u jesen 1995. osvaja 49 % glasova, dvostruko vi?e od drugoplasiranog HDZ-ova kandidata Hrvoja ?arini?a (24 %). Dvije godine poslije potvrdit ?e svoj mandat po drugi put, a u sije?nju 2000. jo? ?e jednom pobijediti na izborima za Zastupni?ki dom. Pobjeda koalicije ?est stranaka 3. sije?nja 2000. dovela ga je u novu situaciju. Iako je ?elio ostati u svojoj gradona?elni?koj fotelji, Ivica Ra?an ga je nakon silnog uvjeravanja uspio nagovoriti da do?e u Zagreb na du?nost potpredsjednika Vlade. Privatni ?ivot Slavka Lini?a jedna je od velikih nacionalnih misterija. Ba? kao ?to tvrdi kako nema nikakve pokretne imovine i nekretnina (Globus, 1997.: "Ja nemam ni?ta drugo osim svog imena i prezimena.") tvrdi i kako nema privatni ?ivot kojeg od medija krije kao zmija noge. Privatno o njemuse zna svrlo malo - voli automobilizam i aktivno poma?e mjesnim auto klubovima. Nikada nije koristio usluge voza?a, a do sada je vozio Renault 12, Alfa Romeo, Opel Asconu, Renault Lagunu i Audi A8. Od novina, ?ak i u Zagrebu, redovito ?ita samo Novi list, a s novinarima nerijetko ulazi u polemiku i ?esto u pola razgovora prekida intervjue. U slobodno vrijeme voli kartati (posebno bri?kulu i tre?etu), a obo?ava i karnevalske zabave. Zavr?io je sedam razreda glazbene ?kole, na harmonici svira Mozarta, voli operu, posebno Verdijev Nabucco. Nazad Template design by Six Shooter Media.