Augmented RealityTina CoffeyThis document discusses augmented reality (AR) and provides examples of how it can be used in education. AR allows digital information to be overlaid on top of real-world objects seen through a device camera. Examples of educational AR apps described are Spacecraft 3D, Flashcards for space and alphabet, and Elements 4D. The document also explains how teachers and students can create their own AR "auras" or overlays by collecting content, choosing an overlay and trigger image, and pairing them together.
Slobodan softverGoran RakicThis document contains information about Goran Rakić including his affiliation with Mreža za slobodni softver Srbije and contact information. It also includes images and logos under various free software licenses such as GNU FDL and CC-BY as well as credits and sources for the images. Basic contact information is provided at the end for HaklabBeograd.
2. •
Računarski sistemi, odnosno računari, jesu elektronske
mašine koje obrađuju ulazne informacije(podatke ili
naredbe) i iz njih proizvode izlazne
informacije(rezultate).U početku su se računari koristili
za složena numerička računanja, ali se ubrzo njihova
primena proširila na sve oblasti ljudske delatnosti, tako
da je u nekim jezicima njihovo prvobitno ime računari
zamenjeno imenom mašine za obradu podataka. Za
rešavanje bilo kog problema postupak rešavanja mora
najpre da se raščlani na najjednostavnije korake, zatim
da se za svaki od tih koraka napiše naredba koju računar
treba da izvrši. Ovakav postupak se naziva programiranje,
a skup instrukcija za računar napisan za izvršenje neke
obrade naziva se program.Ljudi koji pišu programe za
računar nazivaju se programeri.
3. •
•
•
•
Računari se mogu podeliti na različite načine u zavisnosti
od toga da li se posmatra:
Primena računara,
Broj korisnika koji mogu istovremeno da koriste jedan
računar ili
Broj naredbi koje računar može da izvrši u jednom
trenutku.
4. •
•
•
•
•
Računari opšte namene mogu da učitaju različite
programe i njihovim izvršavanjem rešavaju različite
probleme. Za specijalne namene imaju ugrađene
programe za rešavanje samo onih problema za koje je
računar namenjen.
Sa stanovištabroja korisnika koja mogu istovremeno da
koriste isti računar, računari se dele na višekorisničke i
jednokorisničke.
Sa stanovišta broja naredbi koje računar izvršava u
jednom trenutku vremena računari se dele na:
Serijski ili SISD,
Paralelne ili SIMD
5. •
•
•
Serijski računari u jednom trenutku vremena mogu da
izvrše jednu naredbu na samo jednim podatkom u
memoriji. Najveći broj računara koji su u upotrebi je ovog
tipa. Takvi su svi personalni računari.
Paračelni računari mogu u jednom trenutku vremena da
izvrše istu naredbu nad većim brojem podataka u
memoriji.
Teorijski postoji još dve grupe. MIMD ili ultraračunari koji
u jednom tenutku izvršavaju više naredbi nad različitim
podacima. Četvrta grupa MISD, gde bi se u jednom
trenutku izvršavalo više naredbi nad istim podatkom,
praktično je neizvodiva.
6. •
•
•
•
Imajući u vidu da je računarski sistem samo mašina koja
radi određenim programom, može se reći da se svaki
računarski sistem sastoji od dve komponente:
Same mašine- računarskog hardvera i
Programa po kojima računar radi – Računarskog softvera.
Izraz hardver označava fizičke uređaje računarskog
sistema, odnosno sve one delove koji se vide i mogu da
se dotaknu. Ovaj izraz je nastao zbog veličine prvog
računata ENIAC koji je zauzimao prostor deset puta
dvadeset metara kvadratnih i teži 30 tona. Sa razvojem
informacionih tehnologija značenje ovog izraza je
proširen i na sve druge komponente informacionih
tehnologija u vezi sa računarima.
7. Struktura hardvera računarskog
sistema
•
•
•
•
•
•
•
Tipični računarski sistem sastoji se od sledećih
komponenata:
Centralne(unutrašnje) memorije,
Aritmetičko – logičke jedinice,
Kontrolne jedinice,
Jedinica spoljne memorije,
Ulaznih jedinica i
Izlaznih jedinica.
8. Centralna memorija
•
•
Računar obrađuje podatke izvršavajući naredbe date
programom. Programi i podaci koji se obrađuju
uskladišteni su u unutrašnjoj(centralnoj) memoriji
računara. Ova memorija se sastoji od elektronskih kola,
od kojih svako može da ima dva stanja, koja se obično
označavaju sa 0 i 1. Zbog toga se ova kola zovu bit.
Pošto je količina informacija koja može da se uskladišti u
jedno ovakvo kolo suviše malo, bitovi se u memoriji
udružuju u grupe(registre), koji su kod personalnih
računara dužine osam bita. Ovakva grupa zove se bajt.
9. •
•
Stanje svakog bita je signal za računar i 8 bita može imati
256 različitih kombinacija nula i jedinica, pa tako jedan
bajt može predstavljati 256 znakova u zavisnosti od
kombinacija uskladištene u njemu.
Svaka grupa bitova u memoriji ima svoju adresu.
10. •
•
Stanje svakog bita je signal za računar i 8 bita može imati
256 različitih kombinacija nula i jedinica, pa tako jedan
bajt može predstavljati 256 znakova u zavisnosti od
kombinacija uskladištene u njemu.
Svaka grupa bitova u memoriji ima svoju adresu.