�ݺ�ߣ

Šišmiši Lovro Likar, 1. raz. Izradio:

Šišmiši ili netopiri su red sisavaca iz podrazreda viših sisavaca . S ukupno 1100 vrsta netopiri su, iza glodavaca , red sisavaca s najvećim brojem vrsta. Red se dijeli na dva podreda: Velešišmiši Sitnošišmiši Bliska srodnost ove dvije grupe šišmiša smatra se vrlo vjerojatnom, no, još uvijek je osporavaju Znanstveno ime je izvedeno iz grčkog , i u doslovnom prijevodu znači "krilate ruke".

Rasprostranjenost Šišmiši su rasprostranjeni gotovo po cijeloj zemlji ; nema ih samo u polarnim područjima i na otocima koji su jako udaljeni od kontinenta . Na nekim otocima (primjerice na Novom Zelandu ) bili su jedini sisavci sve do dolaska ljudi .

Opis Šišmiši su jedini sisavci , a uz ptice i jedini kralježnjaci koji mogu aktivno letjeti. Neke grupe sisavaca (kao leteća vjeverica , bodljorepa vjeverica , veliki klizač i leteći penjaš ) imaju letne kožice između udova , ali mogu samo kliziti s višeg položaja prema dolje. Suprotno tome, šišmiši mogu letjeti i uvis. Letna kožica se sastoji od dva sloja kože i proteže se od zapešća do ramena i između nogu. Ovaj dio se naziva letna kožica i uključuje i rep - ako postoji - i često služi za obuhvaćanje plijena . Palac je kratak i završava s kandžom, dok su preostala četiri prsta jako produžena i napinju letnu kožicu. Dok velešišmiši uglavnom imaju kandžu i na drugom prstu, većina sitnošišmiša je nema. Trn na peti služi zatezanju repne letne kožice. Za razliku od većine drugih sisavaca , stražnje noge su okrenute prema natrag i završavaju s pet prstiju s kandžama . Gusto, svilenkasto krzno šišmiša je najčešće sivo do smeđe, iako postoje i bijele i šarene vrste. Veličina ovih životinja se jako razlikuje, ovisno o vrsti. Tako se svinjoliki šišmiš , veličine od samo 3 cm i težinom od 2 g , uz etrurskog malog miša smatra najmanjim sisavcem, dok velešišmiš kalong može imati raspon krila i do 1,7 m i doseći težinu od 1,5 kg .

Način života Većina šišmiša, osim nekih vrsta velešišmiša, noćne su životinje koje dan prespavaju u nekom skrovištu. Pri tome vise ovješeni s glavom prema dolje što im u slučaju opasnosti omogućuje bijeg jednostavnim otpuštanjem kandžica. Za držanje na podlozi im nije potrebna snaga jer se pod njegovom težinom tijela kandžice automatski skupljaju oko podloge. To je razlog da niti uginule životinje ne padaju s hvatišta. Za orijentiranje u okolišu kao i za utvrđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova imaju vrlo dobro razvijenu mogućnost korištenja ultrazvuka . Ustima ili kroz nos ispuštaju ultrazvukove izvan područja čujnosti za ljudsko uho. Neke vrste su za pojačavanje tih zvukova razvile upadljive izrasline na nosu koje podsjećaju na listiće. Uši su im dobro razvijene s često velikim ušnim školjkama kako bi bolje hvatali povrat ispuštenih ultrazvukova. Velešišmiši, osim rozetnih , nemaju razvijen eholokacijski sustav. Šišmiši dobro vide, ali većina ima naročito dobro razvijen njuh . Šišmiši tijekom dana spavaju u najrazličitijim skloništima, a pritom velešišmiši češće spavaju na drveću. Formiraju kolonije koje mogu imati i više tisuća jedinki, ali postoje i vrste koje žive samotnjački. U hladnijim područjima zimu provode u zimskom snu ili sele u toplija područja. Tijekom dnevnog spavanja im se metabolizam usporava više nego kod svih ostalih sisavaca.

Prehrana Šišmiši, ovisno o vrsti, jedu različitu hranu. Temeljem hrane koju jedu može ih se svrstati u nekoliko grupa. Insekti : Većina vrsta, a većina onih koji žive u Europi , su kukcojedi . Voće : U skupinu koja se hrani uglavnom voćem spada većina velešišmiša, ali i neki sitnošišmiši Stenodermatinae , koje nazivaju "voćnim vampirima“, a žive na američkom kontinentu . Ova skupina živi samo u tropskim i suptropskim područjima gdje tijekom cijele godine ima dovoljno voća. Cvjetovi i nektar : Ovoj hrani prednost daju velešišmiši kao i sitnošišmiši. Vrste koje se hrane cvijećem i nektarom su malene, imaju duge njuške i dugačke jezike, a igraju važnu ulogu u oprašivanje biljki. Kralježnjaci : Neke se vrste hrane pticama , žabama , gušterima i malim sisavcima , kao i glodavcima ili drugim šišmišima. To su prije svega razne vrste iz porodica kopljonosih šišmiša i Megadermatidae . Neke vrste iz porodice Noctilionidae specijalizirale su se za lov riba . Sve ove porodice su iz podreda sitnošišmiša. Krv : Prehranu krvlju su razvile samo tri vrste vampirskih šišmiša koje su svrstane u potporodicu porodice Phyllostomidae.

Razmnožavanje Generalno obilježje šišmiša je niska stopa razmnožavanja. U najvećem broju slučajeva, ženka koti samo jednom godišnje jedno mladunče. Kod većine vrsta ženke imaju dvije sise pa ih se zbog tog obilježja ranije (među ostalima i Carl von Linne ) svrstavalo u primate . Kao protuteža tako niskoj stopi razmnožavanja, šišmiši su u usporedbi s drugim sisavcima slične veličine dugovječni. Neke životinje žive duže od 20 a ponekad i od 30 godina .

Ugroženost Mnoge vrste šišmiša su ugrožene. Razlozi su najčešće gubitak staništa zbog krčenja šuma u tropskim područjima ali i u industrijski razvijenim državama zbog korištenja pesticida i zaštitnih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji. Prema IUCN ( International Union for Conservation of Nature and Natural Resources , ili skraćeno World Conservation Union ) 12 vrsta je izumrlo, dok je još 75 vrsta vrlo ugoženo.

Godina šišmiša 2011.-2012. Godine 2011. i 2012. proglašene su Godinom šišmiša pod okriljem UNEP Konvencije o migratornim vrstama (CMS) i Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS). Zajednička kampanja, koja će se provoditi širom svijeta, u državama strankama Konvencije i Sporazuma, pokrenuta je kako bi se promovirala zaštita, istraživanje i edukacija o jedinim sisavcima koji lete. Kampanja će biti posebno usmjerena na ekološke koristi koje šišmiši osiguravaju, uključujući koristi za čovjeka – od europskih vrsta šišmiša koje se hrane kukcima te time osiguravaju biološku kontrolu štetnika i smanjuju potrebu za korištenjem insekticida, do tropskih vrsta šišmiša koje se hrane plodovima pa pomažu rasprostranjivanju sjemenki i oprašivanju biljaka. Trenutačno je opisano više od 1100 vrsta šišmiša, koje čine gotovo četvrtinu ukupnog broja sisavaca na svijetu, a nastanjuju sva područja osim polova i nekih izoliranih oceanskih zona. Nažalost, brojnost populacija šišmiša drastično opada pa je polovica vrsta klasificirana kao ugrožena ili gotovo ugrožena na popisu IUCN-a ( Međunarodna unija za očuvanje prirode ). Šišmiše ugrožava gubitak i uništenje staništa, urbanizacija i time izazvani konflikti s ljudima, uznemiravanje u vrijeme zimskog sna i podizanja mladih, epidemije poput bolesti bijelog nosa, gljivične infekcije koja je u SAD -u izazvala uginuće više od pola milijuna šišmiša. Kako bi se široku javnost upozorilo na ugroženost i potrebu intenzivnije zaštite šišmiša, 2011. godina obilježavat će se kao Godina šišmiša na razini Europe , pod okriljem EUROBATS sporazuma, koji slavi svoju dvadesetu godišnjicu. U 2012.godini kampanja se proširuje na cijeli svijet pod pokroviteljstvom UN -ovog Programa za okoliš (UNEP) i Konvencije o migratornim vrstama (CMS). Pokrenuta je i zajednička internetska stranica kampanje.

Zanimljivosti Film “Batman”- Batman je stripovski lik izdavačke kuće DC Comics , kojeg su stvorili crtač Bob Kane i pisac Bill Finger. U Hrvatskoj ovaj lik manje je poznat u stripu, mnogo popularniji je u filmskim utjelovljenjima. Sa svojim vjernim pomoćnikom Robinom (još poznat i kao čudesni dječak ), superheroj Batman se bori protiv raznih super-zlikovaca u izmišljenom gradu Gothamu .

Primati (Primates) su red iz podrazreda viših sisavaca . Znanost koja se bavi proučavanjem primata naziva se primatologija . Izraz majmun koji se koristio za taj red je bio zbunjujući, jer se zatim dijelio na podred pravih majmuna i podred polumajmuna . U ovaj drugi podred se ubrajaju i čovjekoliki majmuni ( Hominoidea ) uključujući i čovjeka ( Homo sapiens ).

Osim ljudi koji nastanjuju čitavu Zemlju izuzev Antartike , područje na kojem obitavaju primati je najvećim dijelom ograničeno na tropske i suptropske dijelove Amerike , Afrike i Azije . Na području američkog kontinenta, primati žive od juga Meksika pa do sjevernih dijelova Argentine . Majmuni koji su nekada živjeli na Karibima su izumrli, a danas tu žive samo primati koje su doveli ljudi. U Africi su široko rasprostranjeni, s tim da najveći broj različitih vrsta dosiže južno od Sahare . Na Madagaskaru se razvila zasebna grupa primata, i svi su iz podreda polumajmuna neljenjivaca .

Veličina tijela se kreće od samo 12-14 cm dugog i 40 grama teškog roda Microcebusa koji živi na Madagaskaru, i gorile koji može imati i do 275 kg . Generalno, majmuni iz grupe Strepsirrhini (prosječna težina 500 grama) su manji od grupe Haplorrhini (prosječna težina 5 kg); to je činjenica koja se zasniva na različitom vremenu dnevnih aktivnost. Kod nekih vrsta je vrlo izražen spolni dimorfizam , tako da su mužijaci i dvostruko teži od ženki, a uz to se često razlikuju i bojom .

Tijelo većine primata je pokriveno krznom , čija boja se kreće od bijele preko sive do smeđe i crne. Dlanovi i tabani su kod većine vrsta goli, a neke vrste nemaju dlake ni na licu ili im je čak i cijela glava gola (na primjer uakari (Cacajao) iz porodice Pitheciidae). Od svih primata najmanje izraženu dlakavost ima čovjek .

Osjetila Za primate su tipične relativno velike i prema naprijed okrenute oči . Imaju vrlo dobar vid i u odnosu na veličinu tijela relativno veliki mozak . Najveće oči od svih primata imaju vrste iz roda Tarsus. Većina majmuna iz podreda Strepsirrhini ( polumajmuni neljenjivci ) su noćne životinje i imaju mrežnicu prevučenu slojem koji se naziva Tapetum lucidum a služi da reflektiranjem ostatka svjetla pojačava vidljivost u mraku. Između podreda Strepsirrhini (koji se u nekim jezicima nazivaju "vlažnonosci") i podreda Haplorrhini (suprotno vlažnonoscima, ovu grupu nazivaju "suhonoscima") postoji razlika u građi rhinariuma. Kod "vlažnonosaca" on je pun žlijezda i vlažan je pa je i odraz vrlo razvijenog osjetila mirisa . Suprotno tome, suhonosci to nemaju, i njuh im je daleko manje razvijen .

Zubalo majmuna Najstariji fosilni nalazi primata imaju formulu zuba 2-1-4-3 po jednoj polovini čeljusti, što znači da su imali dva sjekutića , jedan očnjak , četiri prednja kutnjaka i tri kutnjaka , što znači da su imali ukupno 40 zubi. Najviše zubi recentnih vrsta primata imaju lemuri i kapucini čija je formula 2-1-3-3. Neki rodovi su zbog svog načina ishrane izgubili još neke zube. Majmuni Starog svijeta , uključujući čovjeka imaju formulu 2-1-2-3, što znači da imaju ukupno 32 zuba . Prije svega, iz oblika kutnjaka se može izvući puno zaključaka o načinu ishrane pojedine vrste. Tako, vrste koje se hrane voćem , imaju kutnjake okruglastog oblika. Kutnjaci kod vrsta koje bi se mogle nazvati kukcožderima , upadljivo su šiljasti, dok kod vrsta koje se hrane lišćem, kutnjaci imaju oštre rubove kako bi lakše sažvakali tvrde listove.

Udovi Kako većina primata živi na drveću, njihovi su udovi dobro prilagođeni takvom načinu života. Stražnji su im udovi uvijek duži i snažniji od prednjih (iznimka su giboni i čovjekoliki majmuni ) i imaju najveću ulogu u kretanju. Prsti udova su u najvećoj mjeri prilagođeni tim potrebama. Osobina svih vrsta primata (osim čovjeka) je nasuprotnost nožnog palca ostalim prstima na stopalu. Jednako tako, većina vrsta koja se kreće granama kroz krošnje ima i palac na šakama nasuprotan ostalim prstima, dok se kod vrsta, koje su s grane na granu ovješeni o prednje udove i hvataju se i repom o granu, palčevi su se povukli pa ih više nemaju (primjer su sakati majmuni (Colobinae) kao i porodica Atelidae urlikavci , hvataši i vunasti majmuni ). Prsti na udovima završavaju noktima umjesto kandžama . Jedino polumajmuni neljenjivci imaju na drugom nožnom prstu kandžicu koja im služi za čišćenje i njegu krzna . Dlanovi i tabani nemaju dlake i imaju područja koja su vrlo osjetljiva na dodir.

Rep Velikom broju sisavaca koji žive na drveću rep je vrlo važan dio tijela jer služi održavanju ravnoteže u krošnjama, pa tako i primatima. Međutim, rep se može povući ili potpuno nestati. Osim čovjekolikih majmuna , koji generalno nemaju repove, dužina repa ili njegov nedostatak nema nikakvo značenje za utvrđivanje srodnosti među vrstama, dok se kod mnogih vrsta pojavljuje samo patrljak od repa sasvim nezavisno od razvoja. Čak unutar jednog roda postoje vrste koje nemaju rep ali i takve, kojima je rep duži od tijela. Rep kojim se mogu hvatati za grane razvili su samo neki rodovi majmuna Novog svijeta , hvataši i urlikavci . Njihov rep s donje strane nema dlake, a snabdjeven je vrlo osjetljivim živčanim stanicama.

Način života Pretpostavlja se da su se primati razvili od životinja koje su nastanjivale drveće. Još i danas postoji veliki broj vrsta primata koji jedva da ponekad siđu na tlo. Druge vrste žive djelomično na tlu, a samo nekoliko vrsta žive isključivo na tlu. Pojednostavljeno, Strepsirrhini su uglavnom aktivni noću (uz pojedine iznimke) dok su Haplorrhini , uglavnom dnevno aktivni. U odnosu na načine kretanja, primati koriste sve postojeće načine kretanja. Pri tome, od vrste do vrste postoje razlike. Primati su u najvećem broju slučajeva razvili složene oblike socijalnog ponašanja. Pravi samotnjaci su među primatima rijetki, čak i kod vrsta koje pretežno žive same ( orangutan i). Neke druge vrste žive u dugogodišnjim monogamnim vezama ( giboni , vunasti lemuri ). No, većina primata ipak živi u grupama u kojima često vlada hijerarhija. Pri tom se mjesto na hijerarhijskoj ljestvici utvrđuje različito, ovisno o vrsti. To može biti rezultat borbi između takmaca, starost, rodbinske veze ili neki drugi način. I komunikacija i interakcija imaju vrlo značajnu ulogu u socijalnom životu primata. Većina vrsta je razvila niz glasova za obilježavanje teritorija, za potragu za članovima grupe, za prijetnju ili upozorenje hranidbenim konkurentima i slično .

Razmnožavanje Primate odlikuje relativno dugo razdoblje skotnosti, dugotrajno razdoblje odrastanja mladunaca i dug život. Strategija ovih životinja je investiranje puno vremena u podizanje mladunaca, stoga je i stopa razmnožavanja niska. Najkraće vrijeme skotnosti imaju patuljasti lemuri (Cheirogaleidae) a traje točno 60 dana, dok je to kod većine vrsta između četiri i sedam mjeseci. Najduža trudnoća je kod čovjeka i goril e a traje devet mjeseci.

�ݺ�ߣ

Sišmiši i majmuni - Lovro Likar

Recommended

More Related Content

What's hot (7)

Viewers also liked (6)

Similar to Sišmiši i majmuni - Lovro Likar (20)

More from Privatna srednja ekonomska skola INOVA s pravom javnosti (20)

Sišmiši i majmuni - Lovro Likar