Graa i funkcija organa koji ine sistem organa za izluivanje.
Prezentacija je nastala kombinacijom slajdova nekoliko prezentacija sa sajta 際際滷Share, i nije moje autorsko delo kada je u pitanju sadr転aj slajdova.
Graa i funkcija organa koji ine sistem organa za izluivanje.
Prezentacija je nastala kombinacijom slajdova nekoliko prezentacija sa sajta 際際滷Share, i nije moje autorsko delo kada je u pitanju sadr転aj slajdova.
The cerebral cortex is the outer layer of gray matter covering the cerebral hemispheres. It accommodates an enormous number of neurons through its large surface area, gyri and sulci, and laminar organization. The cortex can be divided into allocortex, archicortex, paleocortex, and isocortex. Isocortex has the typical six-layered structure and includes primary sensory, motor, and association areas. The cortex receives inputs from the thalamus and other subcortical structures and projects outputs to various targets. It plays a key role in various functions such as sensory processing, motor control, language, and higher cognition.
5. Ingestija obuhvata uno邸enje hrane u usnu
duplju, 転vakanje i gutanje.
Digestija podrazumeva dalje usitnjavanje
hrane i degradaciju makromolekula uz pomo
enzima do jedinjenja male molekulske mase
koja mogu da se transportuju u krv. Ugljeni
hidrati se razla転u do monosaharida, proteini
do aminokiselina, a masti do monoglicerida i
slobodnih masnih kiselina.
Apsorpcija ukljuuje transport svarenih
hranljivih materija iz lumena GIT u krv ili limfu.
9. 貼VAKANJE
貼vakanjem se hrana u usnoj duplji sitni i melje. 貼vakanje
se sastoji u kombinovanom delovanju popreno prugastih
mi邸ia vilica, obraza i jezika. Ono je najveim delom
refleksna radnja koordinisana signalima iz centra u
produ転enoj mo転dini. Pokreti 転vakanja traju sve dok se ne
formira kompaktan zalogaj hrane (bolus) koji mo転e da se
proguta.
貼vakanje ima nekoliko uloga:
Usitnjavanje hrane i olak邸avanje gutanja
Me邸anje hrane sa pljuvakom, ime zapoinje varenje
skroba, a pljuvaka deluje i lubrikantno
Dovoenje hrane u kontakt sa receptorima za ukus i miris.
23. Zubi
organska materija
dentin
spolja su pokriveni
slojem tvrde glei.
Unutra邸njost zuba je
ispunjena zubnom
pulpom (vezivno tkivo) u
kojoj se nalaze krvni
sudovi (ishranjuju zub) i
nervi.
Koren zuba je pokriven
slojem cementa
(ko邸tano tkivo)
gle
dentin
pulpa
cement
27. Pljuvane 転lezde
Razvijene su
podjezine, podviline i zau邸ne.
Njihov sekret sadr転i enzim ptijalin koji vari
ugljene hidrate.
zau邸ne.
podviline
podjezine
28. Pljuvane 転lezde ( glandulae salivarie )
Pljuvane 転lezde lue pljuvaku ( saliva )
Mogu biti male ( gl. salivarie minores ) I velike ( gl. salivarie
majores )
Velike pljuvane 転lezde su :
Podjezina ( gl. sublinqualis )
Podvilina ( gl. submandibularis )
Dou邸na ( gl. parotis )
29. PLJUVAKA
Pljuvaku lue tri para glavnih pljuvanih
転lezda i vei broj malih pljuvanih 転lezda
rasutih po usnoj duplji. Dnevno se izlui 0.5-
1 litar pljuvake.
Pljuvaka je hipotonian vodeni rastvor, sa
manje natrijumovih i hloridnih, a vi邸e
kalijumovih i bikarbonatnih jona u odnosu na
plazmu. Glavni organski sastojci su enzim
alfa-amilaza (ptijalin) i mucini.
30. Uloge pljuvake:
Za邸titna uloga
Uloga u varenju skroba
Lubrikantna uloga
1. Za邸titna uloga pljuvake ogleda se u tome
邸to ona hladi toplu hranu, ispira usnu duplju,
isti zube i deluje baktericidno zbog prisustva
enzima lizozima.
2. Zahvaljujui ptijalinu, u usnoj duplji zapoinje
varenje skroba i ono je ogranieno zbog
kratkog zadr転avanje hrane u ustima i
inaktivacije ptijalina u kiseloj sredini 転eluca.
3. Lubrikantna uloga pljuvake sastoji se u
podmazivanju zalogaja i olak邸avanju gutanja,
vla転enju usana i olak邸avanju funkcije govora.
31. GUTANJE
Gutanjem se sa転vakan i pljuvakom natopljen zalogaj
hrane brzo sprovodi iz usne duplje kroz 転drelo u jednjak
i 転eludac.
Gutanje mo転e da se izazove voljno,meutim kad se
hrana nae u blizini 転drela, nastaje refleksni odgovor
koji ne mo転e da se kontroli邸e.
Tokom gutanja, disanje je nakratko inhibirano, a ulaz u
grkljan zatvoren, da bi se spreio prelazak hrane u
du邸nik. Hrana se kroz jednjak potiskuje peristaltikim
pokretima ija je snaga srazmerna veliini zalogaja.
Hrana kroz jednjak putuje oko 10 sekundi, a tenost
znatno br転e.
Refleks gutanja je slo転eni refleks koji zapoinje
stimulacijom mehanoreceptora usne duplje i 転drela
prisutnom hranom. Centar se nalazi u produ転enoj
mo転dini.
32. 貼drelo
Usna duplja se nastavlja na 転drelo koje
prelazi u jednjak.
preko pukotinastog otvora u vezi sa
du邸nikom,
preko Eustahijeve tube sa srednjim
uhom
i preko unutra邸njih nosnih otvora (hoana)
sa nosnom dupljom.
36. Jednjak
Jednjak je dugaak 22-25 cm, poinje nastvaljanjem
na 転drelo i zavr邸ava se u 転eludanom otvoru za jednjak
(lat: cardia).Prenik jednjaka je oko 2 cm
na mestu kontakta sa drugim organima gradi
odgovarajua su転enja (lat: angustitiae esophagi).
1.Gornje su転enje se zove jo邸 i krikoidno (lat: angustitia
cricoidea)prenik je ovde oko 14 mm.
U srednjem delu jednjaka nalazi se drugo su転enje,
aortikobronijalno su転enje (lat: angustitia
aorticobronchialis), kalibar jednjaka oko 16-17 mm.
U donjem delu jednjaka prilikom prolaska kroz
dijafragmu (preagu), nastaje i tree su転enje jednjaka,
dijafragmatino su転enje (lat: angustitia diaphragmatica).
Jednjak je ovde 邸irok oko 15-17 mm.
42. 貼eludac
Predstavlja pro邸ireni deo creva u kome se
hrana nagomilava i zapoinje varenje da bi se
zatim postepeno propu邸tala u crevo.
Na 転elucu se razlikuju dva dela:
kardijalni (deo gde jednjak prelazi u 転eludac) i
pilorini (granii se sa crevom).
貼eludane 転lezde produkuju HCl i enzim
pepsin koji zapoinje varenje belanevina.
46. MOTILITET 貼ELUCA
Mi邸ini sloj zida 転eluca izgradjen je od tri sloja
longitudinalno, cirkularno i koso postavljenih
glatkih mi邸inih elija .
Zahvaljujui motilitetu:
貼eludac slu転i kao rezervoar hrane
Omogueno je sitnjenje hrane i me邸anje sa
転eludanin sokom
Pra転njenje 転eluca kontrolisanom brzinom.
Hrana uobiajenog sastava zadr転ava se u
転elucu 2-6h. Za to vreme mehanikim
usitnjavanjem i delovanjem enzima pretvara se
u masu konzistencije paste koja se zove himus.
Pra転njenje 転eluca se vr邸i potiskivanjem male
koliine himusa (2-7 ml) kroz pilorusni sfinkter.
47. SEKRETNA AKTIVNOST 貼ELUCA
貼eludani sok je produkt sekrecije nekoliko
tipova egzokrinih 転lezda sluzoko転e 転eluca. G
elije sluzoko転e lue i jedan hormon-gastrin.
Sastav:
Glavni sastojci 転eludanog soka, pored vode,
su:
Hloridna kiselina (HCl)
Pepsinogeni
Unutra邸nji faktor
pH istog sekreta je 1-2
48. HCl lue parijetalne elije 転lezda sluzoko転e.
HCl 転eludanog soka ima vi邸estruke uloge:
Poma転e varenje proteina na vi邸e naina:
denaturi邸e proteine hrane i olak邸ava delovanje
pepsina, vr邸i aktivaciju pepsinogena u pepsin i
obezbeuje optimalan pH za delovanje pepsina
Visoka koncentracija HCl deluje baktericidno
HCl rastvara soli kalcijuma i gvo転a iz hrane i
omoguava apsorpciju ovih elemenata.
49. Pepsini su proteaze 転eludanog soka. Sinteti邸u se u
glavnim (peptinim) elijama 転eludanih 転lezda kao
neaktivni prekursori pepsinogeni. Aktivaciju u pepsine
vr邸i vodonikov jon u lumenu 転eluca. Pepsini zapoinju
varenje proteina u digestivnom traktu i hidrolizuju ih do
polipeptida razliite du転ine.
Unutra邸nji faktor sinteti邸u parijetalne elije.To je
glikoprotein neophodan za apsorpciju vitamina B 12.
Unutra邸nji faktor je jedini produkt sekrecije 転eluca
neophodan za 転ivot.
Mukus debljine oko 1 mm, pokriva sluzoko転u 転eluca i
邸titi je od mehanikih o邸teenja grubljom hranom ili
hemijskog o邸teenja sa HCl ili enzimima. Mukus lue
mukozne (peharaste) elije 転lezda i epitelne elije
slobodne povr邸ine sluzoko転e. Epitelne elije lue i
vodenastu tenost bogatu i bikarbonatom koji daje
alkalitet mukusu.
50. Crevo se sastoji od dva dela:
1. tankog creva;
2. debelog creva.
Granica izmeu njih je obele転ena jednim slepim
izra邸tajem slepim crevom.
51. TANKO CREVO
Mo転e da bude dugako oko 6 m.
Poetni deo tankog creva je dvanaestopalano crevo (duodenum) koje je u obliku "C",a
koji se ulivaju odvodi jetre i pankreasa, privrcen je za abdomen pomou trbu邸ne
maramice.
U zidu tankog creva nalaze se 転lezde koje lue velike koliine sluzi i enzime. Sluz kao
omota 邸titi crevnu sluzoko転u od dejstva enzima.
64. SEKRETNA AKTIVNOST TANKOG CREVA
Produkt iste egzokrine sekrecije tankog creva
te邸ko je izolovati jer se u duodenumu izlivaju i
転u i pankreasni sok.
Sekret tankog creva je vodeni rastvor elektrolita
koji sadr転i brojne enzime, ali oni najverovatnije
potiu iz deskvamiranih enterocita.
Tanko crevo ima va転nu endokrinu ulogu.
Peptidni hormoni koji produkuju endokrine elije
njegove sluzoko転e imaju uloge u regulaciji
motiliteta, sekrecije i rasta GIT.
65. Pankreas
Le転i u krivini dvanaestopalanog creva.
Kod mnogih riba pankreas je rasut u vidu
mnogobrojnih 転lezdanih vorova u crevnoj
mezenteri.
Pankreas lui pankreasni sok u kome su
enzimi u neaktivnom stanju (npr.
tripsinogen, himotipsinogen) da bi se
aktivirali dospevanjem u duodenum (postaju
aktivni tripsin i himotripsin).
69. Sastav pankreasnog soka
Pankreasni sok je tenost alkalne reakcije
koja je posledica velikog sadr転aja bikarbonata.
Dnevno se izlui 1-1.5 l pankreasnog soka.
Vodenastu komponentu bogatu bikarbonatom
produkuju epitelne elije zidova pankreasnih
kanala.
Enzimsku komponentu sinteti邸u acinusne
elije. Enzimska komponenta sadr転i enzime
za varenje svih va転nih sastojaka hrane.
73. One se u soku nalaze u neaktivnom obliku, kao
tripsinogen, himotripsinogen,
prokarboksipeptidaze i proelastaze.
Aktivacija se vr邸i u tankom crevu.
Tripsinogen se specifino aktivira u tankom crevu
pod uticajem enzima enterokinaze koji potie iz
enterocita.
Nastali tripsin autokatalitiki aktivira tripsinogen, a
vr邸i i aktivaciju himotripsinogena i
karboksipeptidaze.
Tripsin i himotripsin su endopeptidaze koje
skrauju polipeptidne lance do manjih peptida, a
karboksipeptidaze su egzopeptidaze koje
odvajaju aminokiseline sa C-terminalnog kraja
peptida.
74. Pankreasni sok sadr転i i alfa-amilazu koja je
identina ptijalinu pljuvake. Ona cepa skrob
do maltoze.
U pankreasnom soku su prisutne lipaze,
enzimi koji razgrauju masti hrane i njihove
degradacione produkte.
To su:
Pankreasna lipaza
Pankreasna esteraza
Fosfolipaza A
75. Jetra
To je najvea 転lezda u organizmu
Jetrin sekret je 転u koja se sakuplja u 転unoj
kesi, a odatle kroz 転uni kanal izliva u
duodenum.
貼u ne sadr転i enzime, ali omoguava varenje
masti tako 邸to vr邸i njihovu emulgaciju (razbija ih
na sitne kapljice).
Pored toga jetra obavlja jo邸 niz znaajnih
funkcija: u njoj se glikoza pretvara u glikogen,
predstavlja skladi邸te vitamina i gvo転a,
transformi邸e otrovne materije u neotrovne (sva
krv iz creva prvo prolazi kroz jetru pa zatim ulazi
u op邸ti krvotok) i dr
79. Glavna uloga jetre u varenju
ostvaruje se putem sekrecije 転ui.
貼u stvaraju hepatociti i epitelne
elije sluzoko転e zidova 転unih
kanala.
貼u se iz jetre izluuje kontinuirano,
ali se izmeu obroka deponuje u
転unoj kesi. U tanko crevo 転u se
izliva samo tokom obroka.
81. SASTAV 貼UI
Hepatociti produkuju 転une soli, holesterol,
lecitin, 転une boje i izotonini rastvor elektrolita.
貼une kiseline su najzastupljeniji sastojak suve
materije 転ui. One nastaju oksidacijom
holesterola. Molekul 転une kiseline je izrazito
polaran i zato 転une kiseline ve u 転ui stvaraju
agregate sa holesterolom i lecitinom koji se zovu
micele.
Osnovne uloge 転unih kiselina u varenju i
apsorpciji masti su:
Emulgovanje masti unetih hranom u sitne
kapljice, ime se olak邸ava delovanje lipaza
Formiranje me邸ovitih micela rastvorljivih u vodi
sa produktima varenja masti, ime se olak邸ava
apsorpcija produkta varenja masti.
84. Debelo crevo
Do debelog creva dospeva nesvareni deo hrane, voda i
soli.
U njemu se nalazi mno邸tvo bakterija koje imaju
sposobnost sinteze vitamina koje organizam apsorbuje.
U debelom crevu se vr邸i apsorpcija vode i soli i
prikupljanje nesvarenih ostataka pre njihovog
izbacivanja.
85. Debelo crevo
Do debelog creva dospeva nesvareni deo hrane, voda i
soli.
U njemu se nalazi mno邸tvo bakterija koje imaju
sposobnost sinteze vitamina koje organizam apsorbuje.
U debelom crevu se vr邸i apsorpcija vode i soli i
prikupljanje nesvarenih ostataka pre njihovog
izbacivanja.
86. PROCESI U DEBELOM CREVU
Glavna uloga mu je da apsorbuje vodu i
elektrolite i formira, transportuje i evakui邸e
feces. Sluzoko転a debelog creva ima i sekretnu
ulogu; u lumen se sekretiraju mukus,
bikarbonatni i kalijumov jon.
Fekalna masa se formira apsorpcijom vode.
Mukus, koga lue mnoge peharaste elije
sluzoko転e debelog creva, poma転e vezivanje
fekalne mase i ima lubrikantno delovanje.
87. vrste materije u fecesu ukljuuju celulozu i
druge nesvarljive sastojke hrane,
deskvamirane elije crevne sluzoko転e, mucine,
ne邸to masti i neorganske sastojke. Feces
sadr転i i ogromnu koliinu 転ivih i mrtvih
bakterija, kao i vitamine u ijoj sintezi uestvuju
bakterije kolona.
Pra転njenje debelog creva se vr邸i refleksnim
putem (refleks defekacije).
89. Varenje glavnih sastojaka hrane se
sastoji u itavom nizu hemijskih
procesa koji se odigravaju odreenim
redosledom i ukljuuju veliki broj
enzima poreklom iz sekreta
pljuvanih 転lezda, 転eluca i egzokrinog
pankreasa.
Delovanje enzima potpoma転u HCl iz
転eludanog soka i 転u iz jetre.
Varenje je najintezivnije u tankom
crevu.
90. UGLJENI HIDRATI
Ugljeni hidrati prisutni u ljudskoj ishrani
su polisaharidi, disaharidi i
monosaharidi. Od polisaharida se vare
samo amilopektin (biljni skrob) i
glikogen (転ivotinjski skrob).
Varenje skroba poinje u usnoj duplji
pod uticajem alfa-amilaze pljuvake,
ptijalina, ali se prekida u 転elucu zbog
inaktivacije enzima u kiseloj sredini.
91. Varenje ugljenih hidrata se nastavlja u tankom crevu
pod uticajem pankreasne alfa amilaze.
Ona, kao i ptijalin, razla転e skrob od maltoze, maltotrioze
i alfa-graninih dekstrina.
Nastali monosaharidi, pre svega glukoza, apsorbuju se
u poetnim delovima tankog creva.
92. PROTEINI
Za razliku od ugljenih hidrata,
proteini moraju da se unose hranom.
Normalno se celokupna koliina
hranom unetih proteina svari i
apsorbuje.
Varenje zapoinje u 転elucu pod
uticajem pepsina koji cepa molekule
proteina do peptida razliite du転ine.
93. Glavnu ulogu u varenju proteina imaju
proteaze pankreasnog soka: tripsin,
himotripsin, karboksipeptidaze i
elastaze.
One razgrauju proteine i peptide do
malih peptida.
Postoje i peptidaze koje dalje
razgrauju male peptide do
aminokiselina, dipeptida, tripeptida i
tetrapeptida.
94. Zavr邸na digestija proteina odigrava se
u:
lumenu tankog creva,
etkastom pokrovu enterocita i
citoplazmi enterocita.
Za aminokiseline postoji nekoliko
transportnih mehanizama, ali za sve je
zajedniko da se kotransportuju sa
natrijumovim jonom.
95. MASTI
Glavne masti u prosenoj ishrani su trigliceridi.
Masti se vare u duodenumu pod uticajem
lipolitikih enzima pankreasnog soka.
Da bi ovi enzimi mogli da deluju, masti moraju
da se emulguju pomou 転unih kiselina.
Najva転niji lipolitiki enzim je pankreasna lipaza
koja hidrolizuje trigliceride do dve slobodne
masne kiseline i monoglicerida.
96. Iz produkata digestije masti i micela 転unih kiselina
formiraju se me邸ovite micele.
Micele su hidrosolubilne i ulaze u nepokretni vodeni sloj
izmeu crevnih resica. Sastojci micela difunduju u vodeni
sloj, a onda, kao liposolubilni, lako difunduju kroz
membranu etkastog pokrova.
97. U enterocitu produkti varenja masti odlaze na
glatki endoplazmin retikulum gde se vr邸i
reesterifikacija monoglicerida do triglicerida. Iz
novosintetisanih lipida se obrazuju
hilomikroni.
To su sferne lipidne kapljice razliite veliine
Hilomikroni se procesom egzocitoze izbacuju
iz enterocita u intersticijelni prostor i ulaze u
limfne kapilare iji endotel ima dovoljno velike
meuelijske prostore.
98. VODA I ELEKTROLITI
U normalnim uslovima 99% vode i jona se
apsorbuje iz lumena digestivnog trakta.
Dnevno se u creva unese oko 2 l vode u
obliku tenosti i hrane, a jo邸 7 l se izlui u
obliku sekreta egzokrinih 転lezda digestivnog
trakta i iz jetre.
Ako se fecesom elimini邸e oko 200 ml, oko
8800 ml se reapsorbuje pasivno na osnovu
osmotskog gradijenta.
99. Natrijumov jon se apsorbuje celom du転inom
creva, ali najintenzivnije u tankom crevu.
Apsorpciju u tankom crevu stimuli邸e hormon
aldosteron.
Kalijumov jon se apsorbuje u tankom crevu,
dok se u debelom crevu i apsorbuje i sekretira,
pri emu je sekrecija intenzivnija. Sekreciju
stimuli邸e aldosteron.
Bikarbonatni jon koji potie iz pankreasnog
soka i 転ui do kraja jejunuma se uglavnom
reapsorbuje. U ileumu i kolonu bikarbonatni jon
se sekretira u zamenu za hloridni jon koji se
apsorbuje.
Kalcijumov jon se apsorbuje u proksimalnom
delu tankog creva. Transport kroz luminalnu
membranu se vr邸i olak邸anom difuzijom preko
nosaa iju sintezu stimuli邸e vitamin D hormon.
101. Vitamini su organska jedinjenja koje
sinteti邸u biljke i mikroorganizmi.
U organizmu oveka nastaju samo
vitamini D3 i PP.
Izvor vitamina su namirnice biljnog i
転ivotinjskog porekla.
Hrana sadr転i ili vitamine ili njihove
prekursorne oblike provitamine koji se
u organizmu pretvaraju u vitamine.
102. Podela vitamina je izvr邸ena
na osnovu njihove
rastvorljivosti na:
liposolubilne vitamine:
A, D, E i K i
hidrosolubilne:
vitamin C i vitamine B grupe.
103. Liposolubilni vitamini mogu da se
deponuju u veoj koliini, naroito u
jetri.
Hidrosolubilni vitamini su prisutni u ECT
i brzo se izluuju preko bubrega.
Od hidrosolubilnih vitamina deponuje
se uglavnom vitamin B12.
U cirkulaciji se liposolubilni vitamini
nalaze kompleksovani sa proteinima
plazme, 邸to im poveava rastvorljivost i
stabilnost.
104. Koliina vitamina u
organizmu odreena je
intenzitetom:
apsorpcije u digestivnom
traktu,
konverzije provitamina,
aktivacije i
ekskrecije.
105. LIPOSOLUBILNI VITAMINI
VITAMIN A
Vitamin A se u organizmu nalazi u obliku
alkohola (retinol), aldehida (retinal) i kiseline
(retinoinska kiselina).
Svi oblici su aktivni.
U digestivnom traktu vitamin A se apsorbuje
olak邸anom difuzijom, a u enterocitima se
ugrauje u hilomikrone, pa preko limfe prelazi
u cirkulaciju. U krvi se vezuje za retinoil-
vezujui protein.
106. Vitamin A je neophodan za:
Normalan rast organizma
Formiranje kostiju
Obnovu epitelnih tkiva
Normalno funkcionisanje retine
Normalnu reproduktivnu sposobnost oba pola
Sintezu kortikosteroida
Sintezu mukopolisaharida mukoznih sekreta
epitela.
107. Mehanizam delovanja vitamina
A:
modulacija genske aktivnosti,
slino steroidnim hormonima
Ekstranuklearna delovanja,
odnosno deluje kao red-oks
sistem.
108. Prirodni izvori vitamina A:
邸argarepa
spana
d転igerica
riblje ulje
mleni proizvodi
voe
110. VITAMIN D
Vitamin D obuhvata grupu srodnih
steroidnih jedinjenja od kojih najvei
znaaj imaju vitamini D2 i D3.
Oni nastaju iz provitamina pod uticajem
UV zraka. Konverzija provitamina D3 u
vitamin D3 vr邸i se u ko転i.
Deponuje se u masnom tkivu i mi邸iima.
U plazmi se nalazi vezan za globuline
plazme.
111. Vitamin D se u organizmu konvertuje u vitamin D
hormon.
Njegova glavna uloga da poma転e transport
kalcijuma u organizmu.
Vitamin D hormon deluje na brojna tkiva, ali glavna
delovanja su mu u
tankom crevu, gde poma転e apsorpciju kalcijuma i
u kostima, gde deluje na osteoblaste i osteocite i
stimuli邸e sintezu transportera za kalcijumov jon.
Ako se vitamin D, 邸to je sluaj i sa vitaminom A,
unosi u velikim dozama ima toksine efekte.
112. Prirodni izvori vitamina D:
D転igerica
貼umance
Riblje ulje
Mleni proizvodi
116. VITAMIN E
Vitamin E je zajedniko ime za grupu jedinjenja
tokoferola, od kojih je najva転nije alfa-tokoferol.
Delovanje vitamina E:
Kao antioksidans spreava oksidaciju masnih
kiselina, vitamina A i C i tiolske grupe odreenih
enzima
Ima dokaza o njegovoj ulozi u metabolizmu
nukleinskih kiselina, eritropoezi i sintezi koenzima
Q.
117. HIDROSOLUBILNI VITAMINI
VITAMIN C
Vitamin C je naje邸e redukciono sredstvo u
organizmu i na toj osobini mu se zasniva
uloga.
Nalazi se u svim tkivima i telesnim tenostima,
ali ga najvi邸e ima u nadbubre転noj 転lezdi,
hipofizi, 転utom telu jajnika i timusu.
Ovako 邸iroka rasprostranjenost ukazuje na
njegov izuzetan fiziolo邸ki znaaj.
118. Vitamin C deluje kao kofaktor u brojnim
biolo邸kim procesima:
znaajan za ouvanje strukturnog integriteta
vezivnih tkiva, kostiju i bazalnih membrana.
Potreban je za nastajanje noradrenalina.
Potreban je za sinteze steroida kore nadbubrega.
Potreban je za sintezu purina i timina, odnosno
DNK.
Neophodan je za inkorporaciju gvo転a u feritin.
Redukuje gvo転e i prevodi ga u oblik koji se lak邸e
apsorbuje iz digestivnog trakta.
Potreban je za integritet celularnog trakta.
119. VITAMIN B1
Vitamin B1 sadr転i sumpor u svom molekulu.Lako se
resorbuje u tankom crevu. U crevnoj sluzoko転i se
pretvara u aktivan oblik tiamin pirofosfat ( TPP).
Uloge vitamina B1:
TPP uestvuje u velikom broju metabolikih procesa
kao koenzim najmanje 24 enzima. Kofaktor je u
reakcijama dekarboksilacije alfa-keto kiselina
(pirogro転ana, alfaketoglutarna kiselina), preno邸enja
fragmenata od 2 ugljenikova atoma sa jednog ugljenog
hidrata na drugi, u reakcijama pentozofosfatnog puta i
dr. Iz ovoga proizilazi da je TPP neophodan za
normalan metabolizam ugljenih hidrata i ishranu svih
tkiva.
TPP ima va転nu ulogu u mehanizmima ukljuenim u
sprovoenje akcionih potencijala u perifernim nervima i
u nervno-mi邸inoj transmisiji.
120. VITAMIN B2
Vitamin B2 ulazi u sastav koenzima FMN i FAD, aktivnih
grupa flavoproteina koji su va転ni enzimi tipa
dehidrogeneza.
Vitamin B2 je ukljuen u procese oksidativne fosforilacije
koji su od vitalnog znaaja.
121. VITAMIN PP
Vitamin PP se nalazi u obliku
nikotinske kiseline (niacin) i njenog
amida, nikotinamida (niacinamid).
Aktivni oblici su NAD i NADP koji su
koenzimi ili kosupstrati brojnih
dehidrogeneza.
Kao sastavni delovi ovih koenzima
uestvuju u biolo邸kim oksidacijama.
122. VITAMIN B6
Vitamin B6 se javlja u tri oblika: piridoksin,
piridoksamin i piridoksal.
Vitamin B6 je koenzim u velikom broju
metabolikih procesa:
U obliku piridoksal fosfata koenzim je enzima koji
katalizuju oko 40 tipova enzimskih reakcija u koje
spadaju: dezaminacije, transaminacije,
dekarboksilacije, desulfhidracije i dr.
Piridoksal fosfat je koenzim nekoliko enzima
ukljuenih u metabolizam triptofana.
Neophodan je za sintezu GABA u CNS.
123. FOLNA KISELINA
Folna kiselina ima kljunu ulogu u
metabolizmu jer je kofaktor enzima
ukljuenih u biosintezu prekursora
nukleinskih kiselina.
Potrebna za sintezu timina; baze
koja ulazi u sastav DNK, za sintezu
purinskih baza i za redukciju
ribonukleotida u
deoksiribonukleotide.
124. VITAMIN B12
Ovaj vitamin se resorbuje u terminalnom delu ileuma.
U digestivnom kanalu se vezuje za unutra邸nji faktor koji ga
邸titi od degradacije. Pri resorpciji se vitamin odvaja od
unutra邸njeg faktora.
U cirkulaciji se vitamin B12 nalazi vezan za proteine
transkobalamine.
Deponuje se u jetri. Kao i veina vitamina B grupe i B12 se
aktivira u tkivima
Vitamin B12 je neophodan za:
Normalnu eritropezu
Odr転avanje integriteta mijelinskog omotaa nervnih
vlakana
Obnavljanje epitela u digestivnom kanalu
Direktno ili indirektno je ukljuen u metabolizam
nukleinskih kiselina, proteina i ugljenih hidrata.
126. PANTOTENSKA KISELINA
Pantotenska kiselina je zastupljena u svim
biljnim i 転ivotinjskim tkivima.
Ulazi u sastav koenzima A (CoA).
Ovaj koenzim ima kljunu ulogu u
metabolizmu ugljenih hidrata, masti i proteina.
U obliku acetil-CoA ukljuen je u sintezu
masnih kiselina, holesterola, steroida, Ach i dr.
jedinjenja.