�ݺ�ߣ

Matija Kovačević (EKA/FRA) / 26. siječnja 2011.

 Pitanje nije što je etnički identitet, već kako nastaje?
 Etnički identitet nije činjenica izvan vremena i svijeta već
projekt kojim su pojedinci i skupine neprekidno
zaokupljeni. (Segalen 2002:182)
 Koja se sredstva pritom koriste i koje su referentne točne
na koje se mogu pozvati sudionici tog projekta?
 Procesi u povijesnom stvaranju i kontekstualnoj afirmaciji
identiteta, unutar prisilnih ili strukturirajućih kulturnih
okvira: habitusi i sjećanja – individualna i egzistencijalna,
ili kolektivna i mitska. Mjesto na kojemu se mogu
oblikovati i reproducirati ta kolektivna sjećanja koja
strukturiraju i hrane afirmaciju indetiteta kao i prakse koje
ga simboliziraju. (Segalen 2002:183)

 KRIZA – ispunjava sve navedene uvjete za oblikovanje
prisilnog i strukturirajućeg kulturnog okvira koji obuhvaća
i potiče zajedničke habituse i sjećanja na individualnom i
egzistencijalnom, te kolektivnom i mitskom planu.
 Primjer: Pobjeda Ivice Kostelića vs. Potres u Zagrebu
 Sveopća kriza sastavni dio gotovo svakog sustava vjerovanja
- religije imaju razvijenu eshatologiju: interval mača
(budizam), Kali Yuga (hinduizam), Ragnarok (nordijska
mitologija), 2012. (majanski kalendar), Sudnji Dan
(kršćanstvo)

 Fascinacija kataklizmama u globalnoj kulturi (sadrži
reference na religiju ili znanost ili oboje)
 Omiljena tema hollywoodskih blockbustera
 Afere, krize i katastrofe dominiraju medijskim prostorom

 Živimo u kulturi krize.
 Kriza ima izrazito snažan potencijal da ujedini.
 Kako se to jedinstvo tada postiže? Odgovor daje povijest.
 Prije nego pridonese formiranju identiteta, kriza uzrokuje
dekonstrukciju dotadašnjeg identiteta, no najčešće se to
odvija istodobno (barem jednim dijelom).
 Ponekad samo ubrza već prisutne tendencije
dekonstrukcije dotadašnjeg i konstrukcije novog identiteta
 Ne mora biti nagli događaj, već akumulacija nepovoljnih
događaja i okolnosti koja se pretvara u krizu.
 Rimsko Carstvo u doba Krize trećeg stoljeća; Weimarska
Republika i uspon Trećeg Reicha; napadi 11. rujna 2001.

 Počinje ubojstvom Aleksandra Severa 235. godine
 Borba za moć među generalima; dugi niz unutarnjih
sukoba i građanskih ratova
 Pritisci izvana: invazije barbara i ratovi s Perzijancima
 Ciprijanova kuga; ekonomska depresija; kraj polisa >
 Jaka kulturna promjena, propitivanje antičkih vrijednosti
 Optimistička i sekularna orijentacija klasične civilizacije
slabi, a jača zanimanje za “onostrano”
 Filozofija: Plotin i Porfirije naglašavaju čovjekovu težnju za
sjedinjenjem s bogom i uzdižu neoplatonizam

 Posebno važne tzv. misterijske religije (dolaze privatnim
putem s Istoka) koje obećavaju sreću u sjedinjavanju s
bogovima (Izis, Oziris, Kibela, Mitra)
 Najpopularniji je Sol Invictus Mithra
 Ubrzo dobiva institucionalnu podršku – Car Elagabal (218.
– 222.) ga imenuje službenim kultom Carstva (Sol Invictus
Elagabal): Lokalno i privatno postalo “globalno” i javno

 Usporedno s time u Rimu žive Židovi i kršćani: obje
skupine problematične za Rimljane:
 Židovi dižu ustanke protiv Carstva (najžešći Bar Kohba)
 Kršćani nisu militantni, ali šire vjeru, te među njima nisu
samo Židovi, već i Rimljani -> sumnjičavost
 Uživaju mir sve do 64. godine. Neron koristi loše mišljenje
javnosti o kršćanima, okrivljava ih za požar i započinje
progonstvo: “Neron htio iskoristiti kršćane u Rimu kao
prikladne žrtvene jarce kako bi skrenuo pažnju s vlastite
rastuće nepopularnosti. [...] Većina ondašnjega rimskog
stanovništva prezirala je nove sektaše, smatrajući ih
nemoralnim neprijateljima cjelokupne ljudske vrste.”
(Jordan 2008:62)

 Zašto? Porfirije: “Što drugo ljudi mogu biti nego ateisti i na
svaki način bezbožni, budući da su otpali od običaja naših
predaka pomoću kojih se održava svaki narod i grad? ... Što
su oni drugo nego borci protiv Boga?” (Wilkin 1990: 18)
 Nekonvencionalnost (kućni sastanci); protive se ustaljenim
običajima, rimskoj tradiciji, a samim time protiv Boga.
 Zašto su optuženi za ateizam i štovanje židovskih običaja?
• Ateizam: štovali jednog
nevidljivog Boga kojeg nisu
predstavljali u vidljivom obliku
(2.Božja zapovijed: Izlazak 20,4)
•Židovski običaji: štovanje šabata
(4. Božja zapovijed: Izlazak 20,8-
11) i ponekad obrezivanje

 U 3. stoljeću progonstvo ponovno poprima teški oblik: “Za
vladavine cara Decija, mnogo progonstava se podiglo protiv
Kristovog imena i odvio se takav pokolj vjernikâ da ih se nije
moglo prebrojati.“ (Gregorius Turonensis: Povijest Franaka)
 Rješenje krize: Decije 250. izdanje Edikt o žrtvovanju radi
pax deoruma: “Svi stanovnici Carstva moraju prinositi žrtve
ispred sudaca svojih mjesnih zajednica 'za sigurnost
Carstva' određenog dana. [...] Kada prinesu žrtvu, dobit će
potvrdu (libellus) na kojem piše da su poslušali naredbu.”
 Neki od kršćana popuštaju, a ostali mučeni i ubijani
 Nisu progonjeni zato što su kršćani per se; nisu se pokorili
građanskoj obvezi za dobrobit Carstva (koja je istodobno
bila religijske prirode i time kršila vjersku slobodu)

 U Kartagi izbija Ciprijanova kuga koja dodatno
rasplamsava potrebu za žrtvenim jarcem.
 Obrazac: kriza zahtjeva jedinstvo naroda u osiguravanju
pax deoruma; neposlušni su krivci za krizno stanje.
 Dioklecijan (284. – 305.) izdaje 4 edikta kojim zahtjeva da
kršćani poštuju tradicionalne religijske prakse, te da svi
stanovnici Carstva prinašaju univerzalne žrtve
 Progonio i manihejce; preferirao aktivističku vladu i
okružio se protivnicima kršćanstva; gradio sliku o sebi kao
obnovitelju stare rimske slave.
 Izlazak iz krize u zlatno doba > entuzijastično i represivno
ujedinjenje stanovništva u univerzalnoj žrtvi =>

 Manipulativnim tehnikama tražena podrška naroda –
građani žele stroge odredbe za svoju dobrobit (Jordan 72)
 Još jasniji primjer ugrožavanja građanskih prava onih koji
se nisu htjeli pokoriti univerzalnoj žrtvi i istodobno
raspirivanje mržnje protiv njih – sredstvo dodatnog
snaženja zajedničkog identiteta, jer se on “manje izgrađuje
u odnosu prema sebi i prema identičnom nego u odnosu
prema drugom i u razlici, koja je istodobno određena od
strane drugog i protiv tog drugog.“ (Segalen 2002:183)

 Progonstvo neučinkovito, kršćanstvo se munjevito širi;
javnost ih polako simpatizira (Lane Fox 2006:598-601)
 Ujedinjenje se ne postiže; nestabilnost i podvojenost Rima
 Nije ih se moglo istrijebiti niti ujediniti s poganima u žrtvi
 Prošireni teritorijalno i socijalno; ključni položaji u društvu
 Konstantin I. izdaje Milanski edikt (313.) – pokušaj
sinkretizma i unošenja stabilnosti u Carstvo

 I dalje podvojenost između pogana i kršćana zbog
prinošenja žrtava i svetkovanja različitog dana u tjednu
(dies solis vs. šabat); međutim, postupna adaptacija
 321. Konstantinov edikt uvodi venerabilis die solis kao
građansku instituciju; zabrana građanskih i obrt. poslova
 Židovi i preostali dio kršćana i dalje progonjeni (sada kao
heretici); Teodozije I. 380. proglašava kršćanstvo
službenom religijom Carstva

 Nakon 1. svj. r. Njemačka u teškom položaju: revolucija >
Weimarska Republika – odmah unutarnji sukobi
 Borba između ekstremista ljevice i desnice; pučevi; ustanci
 1923. više ne može plaćati ratnu odštetu (Versajski ugovor):
 Belgijske i francuske trupe zauzimaju najvažniju
industrijsku regiju Ruhr; pozivi na štrajkove i pasivan otpor
 Radi plaća štrajkašima tiskan dodatni novac: hiperinflacija

 Eskapizam: oživljavanje urbane kulture, ulično kazalište,
jazz, cabaret; zanimanje za hollywoodske filmove >
amerikanizacija mladih žena: šminka, kratka kosa, pušenje
 Gubitak “njemačkog identiteta” > zanimanje za germanske
mitove i tradicijske koncepte okultizma
 Vrhunac popularnosti ezoterizma u Austriji i Njemačkoj:
teozofija, antropozofija, ariozofija
 Okultno društvo Thule financiralo Njemačku radničku
partiju (buduću Nacističku): Hitler “otkupitelj Njemačke”

 Nakon neuspjelog puča, Hitler se uspinje legalnim putem
 NSDAP u Bavarskoj mami nezadovoljnike; učlanjuje se
velik broj bivših vojnika; poduzetnici, radnici, javni
službenici i učitelji koji su pretrpjeli posljedice inflacije
koju je uzrokovala socijalistička politika Republike
 Stranačka okupljanja pokazuju parlamentarnu moć; Hitler
mami govornim umijećem; kampanje – radio-propaganda,
avioni > prvo učinkovito korištenje masovnih medija u
svrhu indoktriniranja mase

 „Unatoč snažnim pristašama, Nacistička stranka možda
nikada ne bi došla na vlast da nije bilo velike krize koja je
snažno udarila Njemačku.“ (HR Wikipedija)
 14. rujna 1930. gubitak parlamentarne većine u Reichstagu;
Brüning još dvije godine pokušava održati državu pomoću
hitnih predsjedničkih dekreta; sve lošiji standard
 Ispočetka antisemitizam nije javno naglašavan, ali nota
okrivljavanja Židova za ekonomsko stanje neizostavna
 Promjena njemačkog samokritičnog mentaliteta (Ljubomir
Nenadović: „Nijedan narod ne izobličava sam svoje
nedostatke i pogreške tako oštro kao Nemci. [...] Nemac, za
svaku nesreću koja postigne njega ili njegovu zemlju, krivi
samo sebe.“ (Nenadović 1939:603))
 Židovi zatečeni: radi povjerenja nisu masovno iseljavali

 Takvo stanje uma omogućava razvoj antisemitizma >
Nijemci svoga dušebrižnika Hitlera stavljaju iznad vlastite
savijesti i razvijaju tzv. autoritarnu osobnost (Adorno et al
1950:228) koja sadrži devet osobina:
 Konvencionalnost
 Autoritarna submisivnost
 Agresivnost
 Antiinterceptivnost
 Poštovanje vlasti i pozitivan odnos prema njoj
 Destruktivnost i cinizam
 Sklonost ka čestom korištenju mehanizma projekcije
 Rigidnost mišljenja i postojanje praznovjerja i stereotipa
 Pretjerano zanimanje za seksualne nastranosti

 Imperijalni optimizam ulijeva nadu hipnotiziranom
stanovništvu, dok stvarni problemi i dalje postoje, ali su
uslijed nacističkog optimizma stavljeni pod tepih.
 Lišeni vlastite odgovornosti razmišljanja i vlastite savjesti,
Nijemci više ne traže razumno rješenje problema unutar
sebe samih, pa se time otvara mogućnost da svoje greške i
mane projektiraju na nekog drugog – Židove.
 Iracionalno i praznovjerno traženje rješenja krize u
istrebljenju Židova (usp. pax deorum)

 Prošli primjeri – kriza kao proces; ovaj – kriza kao događaj
 SAD doživljava novo iskustvo: rat stupa na njezino tlo,
usred najvećeg grada i simbola Amerike – New Yorka; sada
se neprijatelj nalazi u susjedstvu

 Zavladao patriotizam; svi su ujedinjeni u sućuti prema
sunarodnjačkim žrtvama, zahvalnosti prema junačkim
spasiocima i mržnji prema neprijatelju
 Gallup: sljedeće nedjelje posjećenost crkava 6% veća

 Takvo raspoloženje omogućava veliki zaokret u federalnoj
politici; ono što bi narod inače dočekao sa sumnjom i
otporom, sad je pozitivno prihvatio: PATRIOT Act uvodi
strože mjere sigurnosti na štetu građanskih sloboda.
Orwellijanske metode nadziranja u danom trenutku manje
važne od rata protiv terorizma: ova fraza postaje krilatica
daljnje američke politike i usmjerava je u novom pravcu.

 Kako se osjećaju muslimani, arapi, perzijanci i ostali
“sumnjivog izgleda” u to vrijeme? > zločini mržnje

 Utjecaj događaja na svijest globalnog stanovništva:
 Osjećaj pripadnosti globalnom entitetu se uvećao; važan
element svakodnevice postao strah – dobio institucionalnu
vrijednost kao nešto inherentno globalnom identitetu;
kultura svakodnevice poprimila pesimističniji izgled
 „Terorizam je naš svijet učinio cjelovitom zajednicom na
nov i zastrašujuć način. Ne samo djelatnosti naših susjeda,
već i stanovnika najzabačenijih planinskih dolina prostorno
najrasprostranjenijih zemalja, postali su baša briga.“
(Singer 2005:7)

 Trenutno stanje: pesimizam i strah nisu iščezli, već se
umnožili; vijesti pretvorene u kukanje nad krizama i
aferama (Reuters: Times of Crisis)
 2010. donijela neobično mnogo kriza: potresi (Haiti, Čile,
Qinghai); erupcija Eyjafjallajökulla; izlijevanje nafte u
Meksičkom zaljevu; nemiri i krvoprolića u Grčkoj,
Bangkoku i Kirgistanu; poplave u Pakistanu; potres i
tsunami pored Sumatre, erupcije Merapija na Središnjoj
Javi; ekonomski slom Irske; raketiranja između Korejâ;
Wikileaks, itd.
 Živimo u kulturi krize

 Pokušaj transponiranja povijesnih primjera na naš slučaj
 Slijedi neka vrsta globalnog ujedinjenja; odvija se paralelno
s dizintegracijom nacionalizama i nacional. suvereniteta
 Proces omogućen neoliberalnim kapitalizmom,
popularnom kulturom i medijima, ali i političkim
inicijativama ujedinjavanja nacionalnih država u
kontinentalne zajednice >
 Supranacionalni entiteti: Europska unija, Afrička unija,
Unija južnoameričkih naroda, Arapska liga, Savez naroda
jugoistočne Azije, Srednjoamerički integracijski sustav,
Euroazijska ekonomska zajednica, Južnoazijski savez za
regionalnu suradnju, Formu Pacifičkih otoka, Karipska
zajednica

 Međunarodne institucije: UN, WTO, WHO, IMF, ICJ...
 Nije nerealno pretpostaviti da će se supranacionalni
entiteti zajedno s ovim institucijama koje polako
preuzimaju upravljanje svjetskom ekonomijom,
zdravstvom i pravom pretopiti u Svjetsku vladu.

 Klasičan primjer iz popularne kulture koji promiče tu ideju
– pjesma “Imagine” Johna Lennona: “Imagine there's no
countries / It isn't hard to do / ... / Imagine all the people /
Living life in peace / You may say that I'm a dreamer / But
I'm not the only one / I hope someday you'll join us / And
the world will be as one.“
 Mnogo elemenata u globalnoj kulturi prilično precizno
koreliraju u istom smjeru – sveopćem ujedinjenju.

 Važan faktor u tom procesu je ekološka kriza, potencijal
ujedinjenja svijeta veći od ostalih kriza (Singer: 2005:1)
 Sve veća popularnost monističkih i panteističkih filozofijâ
putem New Age duhovnosti: svi smo jedno, pa tako i s
Geom – Zemljom; svi smo bogovi, pa tako i Zemlja >

 Ekološka skrb nije samo utilitarna svrha, već moralna i
duhovna obveza; prodor istočne duhovnosti (Beatlesi);
nepovratno upisana u postmoderni svjetonazor zapada
 Akozmički panteizam kao bitna oznaka indijskog
panteizma odgovara zapadnjačkom neoplatonizmu -
nevjerojatna podudarnost s duhovnim fascinacijama
unutar rimskog društva za vrijeme Krize trećeg stoljeća
 Podudarnosti: zanimanje za neoplatonizam - indijski
akozmički panteizam; i misterijske religije (koje su
dospjele s Istoka i propovijedale sjedinjavanje s bogovima)
– meditacija, Yoga i ostale prakse New Age duhovnosti

 Podudarnosti: Slabljenje klasičnog optimizma i
sekularizma u Rimskom Carstvu 3. st. – slabljenje
kapitalističkog optimizma i sekularizma u globalnoj
kulturi
 Kad su vidjeli da se ne mogu osloniti na materijalno,
Rimljani se počeli se zanimati za “onostrano” – popularnost
astrologa, gatara, vidovnjaka...

 Dodatna paralela: jačanje zanimanja za okultizam u doba
Nacističke Njemačke; tadašnja teozofija postavila temelje
današnjem New Ageu
 Još jedna poveznica između nacističkog romantizma i New
Age filozofije čiji sâm naziv implicira očekivanje ulaska u
novo doba, tzv. Doba Vodenjaka – zlatno doba koje će
donijeti tisućugodišnji mir i blagostanje kao što je to trebao
donijeti milenij Trećeg Reicha.

 Ni abrahamske religije nisu izostavljene jer Rimokatolička
crkva vrlo marljivo gradi i osnažuje ekumenski pokret
 U Ravenni načinjen dokument: temelj ujedinjenja
Katoličke i Pravoslavne crkve u kojem se utvrđuje da je
“Papa prvi među patrijarsima, a Rim prvo sjedište”
 Ni Islam nije isključen: Ivan Pavao II. Ostvario značajniji
pomak, postavši prvi katolički vođa koji je ušao u džamiju
(Ummayad u Damasku) i sudjelovao na zajedničkoj molitvi
u svibnju 2001.

 Benedikt XVI. nastavlja politiku: posjećuje Tursku 2006. i
uzrokuje simpatije; 4. studenog 2008. papinski službenici
se sastaju s islamskim vođama na povijesnom summitu u
Vatikanu kako bi razgovarali o boljem razumijevanju i
suradnji između dvije najveće religije na svijetu

 Karizmatski pokret: katoličke duhovne obnove, pravoslavni
bogomoljački pokret, pentekostno-evanđeoske zajednice
(zajednički elementi: emotivno snažna “worship” glazba -
trans, masovna iscjeljenja, naglasak na doživljajnom)
 “Emergent Church” pokret unutar protestantizma koji
miješa katolički i pravoslavni srednjevjekovni misticizam s
elementima istočnih religija, filozofija i praksi (zajednička
točka i središte prilagođenih ceremonija: euharistija)

 Ekološka kriza iz Žižekove perspektive: nakon pomutnji
koje je izazvala erupcija Eyjafjallajökulla, on se pita: „Što
ako sjeverni Sibir postane pogodan za stanovanje i
prikladan za poljoprivredu, a velike subsaharske regije
postanu presuhe za život goleme populacije - kako će se
organizirati preseljenje stanovništva? [...] Jedno je sigurno:
morat će se radikalno redefinirati nacionalni suverenitet i
pronaći nove razine globalne suradnje. A što s ogromnim
promjenama u ekonomiji i konzumaciji zbog novih
meteoroloških obrazaca ili nestašica vode i energetskih
izvora? Kroz kakav će proces odlučivanja takve promjene
biti utvrđivane i provođene? Ovo je trenutak u kojem bismo
se trebali vratiti na četiri momenta onoga što Alain Badiou
zove “vječna Ideja” revolucionarno-egalitarističke Pravde.
Zahtjeva se: =>

 1) striktno egalitaristička pravda: svi bi ljudi trebali plaćati istu
cijenu u eventualnom odricanju, tj. netko bi trebao odrediti za
cijeli svijet iste norme po glavi potrošnje energije
 2) teror: nemilosrdno kažnjavanje svih koji krše zadane
protektivne mjere, uključujući ozbiljna ograničavanja liberalnih
“sloboda”, tehnološku kontrolu očekivanih kršitelja zakona
 3) voluntarizam: jedini način za suprotstavljanje prijetnji
ekološke katastrofe je kolektivnim odlukama širokog spektra koje
će se suprotstaviti “spontanoj” imanentnoj logici kapitalističkog
razvoja. I konačno, ali ne posljednje, sve to kombinirano s vjerom
u ljude
 4) okladiti se da velika većina ljudi podržava tako oštre mjere,
vidi ih kao svoje i spremna je sudjelovati u njihovoj provedbi. Uz
kombinaciju terora i vjere u ljude ne treba se bojati potvrde
reaktivacije jedne od figura svih egalitarističko-revolucionarnih
terora, “doušnika” koji krivce potkazuje vlastima. [...] Jednom
smo to zvali komunizmom.” (Jutarnji list, 24. travnja 2010.)

 Kako u to uklopiti djelovanje anarho-sindikalne mreže?
 Nagađanja: Je li moguće da se borbom protiv neoliberalnog
kapitalizma mladi ultraljevičari upliću u nešto slično u što
su se upleli nezadovoljnici Weimarskom Republikom?
 Je li moguće da će se nenamjerno naći u ulozi aktivističke
vlade koja će poslužiti politici nekog novog Dioklecijana
koji bi provodio načela egalitarističko-revolucionarnog
terora?

 Hoće li taj novi Dioklecijan narediti nekakvu “univerzalnu
žrtvu” koju će svi morati prinositi, dok će neposlušne
doušnici potkazivati vlastima?
 Ostaviti za razmišljanje i samostalno promatrati razvoj

 Dužnost antropologa je upozoriti i na najmanji mogući
nagovještaj narušavanja sigurnosti svijeta za ljudske razlike
 Od izazova globalnog ujedinjenja, daleko je veći izazov
izbjeći svako ugrožavanje osobnih sloboda, građanskih i
ljudskih prava; povijest pokazuje koliko je to bilo teško
 Uvijek su se pronašli žrtveni jarci – trebamo imati širom
otvorene oči da bismo zamjetili koja bi skupina mogla
postati žrtvenim jarcem danas i u budućnosti, te se zauzeti
protiv toga svim mogućim utjecajem kojim raspolažemo
 U Žižekovom članku se nazire ponavljanje povijesti, no
nitko od nas ne bi trebao željeti biti pripadnik ujedinjenog
svijeta koji bi tolerirao tisuće kategorija, a ipak progonio
jednu: tolerancija i prihvaćanje mora uključiti sve
pripadnike ljudskog roda.

 Represivno jedinstvo nije istinsko jedinstvo i društvo ne bi
trebalo imati čistu savjest sve dok tako funkcionira:
humanizam nije borba za čovječanstvo, već borba za
čovjeka – svakog pojedinog.
 Napori za ujedinjenje bi se trebali voditi na dubljem planu:
umjesto institucionalnog nametanja jedinstva
čovječanstva, ljudi bi se trebali učiti vlastitoj odgovornosti:
više slobode i prostora osobnom prosvjećivanju, a manje
institucionalizaciji vrijednosti; učiti na greškama Nijemaca
 Glavni uzrok zavedenosti nacizmom – napuštanje vlastite
odgovornosti da misle i odgovornosti prema vlast. savjesti
 Ljude treba pustiti da sami razvijaju dobru volju, a ne im
stalno puniti glavu ideologijom o ujedinjenju svijeta =>

 ...Tada će se ujediniti zato što im je rečeno, a ne zato što
žele (primjer krađe; uvođenje policije u 19. st. u SAD-u)
 Moralna degradacija na osobnoj razini > potreba za sve
većim represivnim mjerama – tako nastaju totalitarizmi
 Nesposobnost za osobnu odgovornost – potreba za
autoritetom koji misli i odlučuje umjesto mene:
neodgovornost većine postaje temelj vladavine totalitarnog
režima; s vremenom nerad, korupcija i ostalo zlo do te
mjere razaraju sustav da on postaje neotporan na stres
 Dok bi prije bio prilika za snaženje i izgradnju civilizacije,
sada ima samo destruktivnu ulogu: kada dođe kriza, zbog
oslabljenog karaktera stanovništva bit će potrebno
poduzeti represivne mjere kojima će se nametnuti umjetno
jedinstvo – gotovo uvijek će ga biti potrebno osnažiti
žrtvenim jarcem =>

 Toj truloj zajednici sada sve predstavlja iskušenje: svijest o
klasnim, ideološkim, vjerskim nacionalnim, jezičkim ili
bilo kojim drugim razlikama s vremenom je postala
iskušenje za sukob, jer ne odgovorna savjest smatra da
netko mora biti kriv za probleme u društvu, pa krivca traži
u drugoj naciji, klasi, religiji i sl.
 Pod ideološkim izgovorom borbe za očuvanje jedinstva
čine se zla; no, jedinstvo ostvareno političkim i ideološkim
sredstvima je lažno.
 Uklanjanjem nacionalnih, vjerskih i drugih razlika mogu se
ukloniti povodi za sukob, ali ne i sâm izvor sukoba –
mržnja čovjekovog srca i nečista savjest koja traži dežurnog
krivca na koga prebacuje odgovornost za vlastite promašaje

 Jedinstvo političkim putem osuđeno je na
propast.
 Ljudi se trebaju ujediniti, ali ne zato da bi se
mogli voljeti, već zato što se vole: kako je to
moguće?
 Svaki pojedini građanin treba biti slobodna
ličnost koja nije slijepi poslušnik ideološkog
sustava u kojem živi > ima slobodu od sebe
napraviti zrelog i dobrog čovjeka koji gaji ljubav
prema zajednici.
 Đinđić: “Ne može da se promeni Srbija, a da svi
ostanemo nepromenjeni. Da bi se promenila
Srbija, svako od nas mora pomalo da se promeni, u
svom pristupu problemima, u svom mentalitetu, u
svojim radnim navikama, jer Srbija - to je zbir svih
nas.“ =>

 => Ne može se svijet ujediniti, a da mi u umovima
ostanemo razjedinjeni; svijet ne može postati dobrim
mjestom za život ako prije toga naši umovi i srca ne
postanu takvi.
 Bolje ostati politički razjedinjen i u relativno dobrim
odnosima na daljinu, nego na silu ujedinjen.
 Takvo jedinstvo će pod prvom krizom pokazati pravo lice i
u paranoičnom pokušaju za ponovnim ujedinjenjem,
posezat će se za još represivnijim zakonima, a pritom
tražiti žrtvenog jarca: povijest je to dokazala mnogo puta, a
znamo da je ona naša učiteljica života.

 ADORNO, T. et al. 1950. The Authoritarian Personality. New York: Harper and Row.
 BIBLIJA, izdanje Kršćanske sadašnjosti. 1997. Izlazak 20, 4; 20, 8-11, preveli S. Grubišić i Lj. Rupčić, ur. J. Kaštelan, Zagreb:
Kršćanska sadašnjost.
 COLSON, F. H. 1926. The Week. Cambridge: University Press.
 HALSBERGHE, Gaston H. l972. The Cult of Sol Invictus. Études préliminaires aux religions orientales dans L’empire romain.
Leiden: E. J. Brill.
 JORDAN, Michael. 2008. U ime Božje. Nasilje i razaranje u svjetskim religijama. Zagreb: Naklada Ljevak.
 KANT, Immanuel. 1974. Um i sloboda. Beograd: Velika edicija ideja.
 LANE FOX, Robin. 2006. The Classical World: An Epic History of Greece and Rome. Toronto: Penguin.
 NENADOVIĆ, Ljubomir. 1939. Celokupna dela, Beograd: Narodna kultura.
 PHILO, Greg. 2005. Masovna proizvodnja neznanja. Kolo, Zagreb: Naklada Matice hrvatske.
 TALMUD, The Babylonian. 1938. Roš Hašanah 19a, preveo I. Epstein.
 SEGALEN, Martine. 2002. Drugi i sličan. Pogledi na etnologiju suvremenih društava Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
 SINGER, Peter. 2005. Jedan svijet. Etika globalizacije. Zagreb: Ibis grafika.
 WILKIN, Robert L. 1990. The Piety of the Persecutors. Christian History 27 (Vol. IX, No. 3). (citirano na Wikipediji
http://en.wikipedia.org/wiki/Persecution_of_early_Christians_in_the_Roman_Empire#cite_note-6, zadnji pristup 13. siječnja
2011.)
 ŽIŽEK, Slavoj. 2010. Ne vjerujte im: Ozonsku rupu vide samo znanstvenici. Jutarnji list, 24. travnja 2010.


 INTERNETSKE STRANICE
 Catholic News: http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0801242.htm, zadnji pristup 14. 1. 2011.
 Dalje: http://dalje.com/hr-svijet/ujedinjenje-katolicke-i-pravoslavne-crkve/98109, zadnji pristup 14. 1. 2011.
 Gallup: http://www.gallup.com/poll/9208/sept-effects-though-largely-faded-persist.aspx, zadnji pristup 14. 1. 2011.
 Hrvatska Wikipedija: http://hr.wikipedia.org/wiki/NSDAP#Nacisti.C4.8Dke_oznake, zadnji pristup 13. 1. 2011.
 http://www.filozofija.org, zadnji pristup 14. 1. 2011.
 Sveučilište u Michiganu: http://www.umich.edu/~classics/programs/class/cc/372/sibyl/en/Decius.html, zadnji pristup 13. 1. 2011.

�ݺ�ߣ

Kriza, jedinstvo i osobne slobode

Recommended

More Related Content

Similar to Kriza, jedinstvo i osobne slobode (20)

Kriza, jedinstvo i osobne slobode