Kriza, jedinstvo i osobne slobodeMatija KovačevićCilj ovog seminara je pokušati opisati procese pomoću kojih kriza formira jedinstvo društva i usmjeriti pažnju na problem osobnih sloboda u takvim prilikama. U tome će pomoći analiza povijesnih primjera takvih procesa koji su bili većinom regionalne prirode, ali i one globalnije prirode koji sjenovito prikazuju ono što bi se moglo očekivati u budućnosti dok globalizacija sve više napreduje. Žižek je u članku „Prestanite im vjerovati: Ozonsku rupu vide samo znanstvenici“ za Jutarnji list 24. travnja 2010. povodom erupcije islandskog vulkana Eyjafjallajökulla predložio povratak striktno-egalitarističkoj pravdi, teroru i voluntarizmu kao mehanizmima kontrole stanovništva nužnim tijekom budućih kriza. Ovaj seminar će takve ideje propitati sa stajališta uvažavanja osobnih sloboda. Metoda istraživanja uključivala je iščitavanje takvih primjera u povijesti iz dostupne literature, njihovu međusobnu komparaciju i uočavanje implikacijâ za naše vrijeme.
Veliki katekizam svetog Pape Pija XEmil ČićU vrijeme kada crkvena masonerija krivotvori prijevode biblije, izvrće, izmišlja ili krivotvori izjave svetih naučitelja crkve i besramno izvrće katolički nauk, potrebno je da svaki pravi vjernik upozna izvornu katoličku vjeru kakava je ona bila od dolaska Krista Spasitelja pa sve do smrti posljednjeg pravovjernog pape. Pija XII., 1958. godine.
2. šćԲٱ je monoteistička svjetska religija nastala u
1. stoljeću nakon Kristova rođenja.
Obuhvaća brojne kršćanske crkve, zajednice i sekte,
kojima je zajednička vjera u Isusa Krista, te
prihvaćanje života u skladu s evanđeljem.
šćԲٱ
3. šćԲٱ pripada tipu povijesne,proročke i
objavljene religije, etično-mistične
strukture, spasenjski i eshatološki usmjerene.
Kršćanska era počinje Isusovim rođenjem.
Izvori šćԲٱ su pisana Božja objava (Sveto
pismo Staroga i Novoga zavjeta) i usmena kršćanska
predaja (Tradicija).
4. Glavne kršćanske vjerske istine definirane su u antici na
prvim ekumenskim koncilima i uglavnom ih prihvaćaju
sve kršćanske vjeroispovijesti. U kršćanstvu je pet
glavnih istina:
1. Monoteizam(postojanje jednoga transcendentnoga
Boga, različita od svijeta, čija je objava sadržana
u Svetom pismu) i Trojstvo (u Bogu su tri osobe: Otac,
Sin i Duh Sveti)
2. Stvaranje i providnost (Bog je sve stvorio, sve
uzdržava i svime upravlja)
3. Utjelovljenje i otkupljenje (Sin je Božji postao
čovjekom radi njegova spasenja)
4. Besmrtnost ljudske duše i uskrsnuće tijela
5. Posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su
milošću Božjom i čovjekovim etičkim ponašanjem.
5. šćԲٱ je nastalo u prvom stoljeću naše ere u
Palestini unutar židovstva. U drugoj polovici tog
stoljeća osamostaljuje se kao posebna religija i širi po
gradovima Rimskog Carstva, osobito zaslugom
apostola Pavla i njegovih misijskih putovanja.
6. Rimljani su kršćane nazivali ateistima, bezbožnicima,
zbog njihova odbijanja da poštuju rimske bogove i da
se klanjaju idolima.
Prvi velik progon kršćana je započeo pod
carem Neronom (54. – 68.). 64. godine je izbio velik
požar u Rimu. Neron je za podmetanje požara, koji je
uništio velik dio grada, optužio kršćane i započeo
progone protiv njih.
Ostali carevi koju su progonili kršćane: Domicijan,
Marko Aurelije, Septimije Sever…
Najveće progone kršćanstvo je doživjelo za
vrijeme Dioklecijana (284. – 311.) i njegovih suvladara
Progoni kršćana
7. Početkom 4. stoljeća rimski car Konstantin Veliki
(306. – 337.) je legalizirao
kršćanstvo zakonskim aktom poznatim kao Milanski
edikt, koji je proglašen u Mediolanu (današnji
Milano) 313. godine.
Njime je proglašena vjerska ravnopravnost i
prestanak gonjenja kršćana, kojima je dozvoljeno da
javno ispovijedaju svoju vjeru, a da za to ne snose
nikakve posljedice.
Milanski edikt
8. Zakon nije samo zabranio progone kršćana, već
naređuje da se vrati imovina svima onima kojima je
po toj osnovi bila oduzeta, što uključuje i imovinu
koja je pripadala Crkvi.
U to vrijeme se podižu i prve kršćanske crkve –
kršćanske bazilike.
Posljednjih godina prije smrti sam Konstantin je
naredio gradnju crkve Svetih apostola u Carigradu.
9. Car Konstantin ubrzo nakon priznavanja
šćԲٱ saziva prvi ekumenski sabor, koji je
imao cilj riješiti sukobe između raznih struja u
okviru šćԲٱ.
Sabor je održan u Niceji, u Maloj Aziji, tijekom
svibnja i lipnja 325. godine, u raskošnim
dvoranama carskog dvora, a car je osobno njime
predsjedavao.
Prvi ekumenski sabor
10. Darovnica koja se pripisuje Konstantinu
Velikom (307-337). Njome car predaje papi vrhovnu
vjersku i političku vlast nad čitavim zapadnim dijelom
Rimskog Carstva.
Na temelju te darovnice pape su svojatali vrhovno
pravo nad svim državama Zapadne i Srednje Europe.
Konstantinova darovnica
11. U 15. stoljeću, u doba humanizma, dokazano je da je
darovnica bila krivotvorena.
nastala je tijekom 8. stoljeća, kojom je trebalo
opravdati papinske težnje za svjetovnom vlašću.