Esej Emile Petrovi, kvi邸eg kustosa-etnologa Muzeja Krajine u Negotinu, na temu tradicije kulta vode u narodnim verovanjima. Objavljeno na blogu Graanski krug 2013. i u godi邸njaku Istorijskog arhiva Negotin "Ba邸tinik".
Esej Emile Petrovi, kvi邸eg kustosa-etnologa Muzeja Krajine u Negotinu, na temu tradicije kulta vatre u narodnim verovanjima. Objavljeno na blogu Graanski krug 2013. i u godi邸njaku Istorijskog arhiva Negotin "Ba邸tinik".
1. Kult vode
Voda zauzima vi邸e od dve treine ukupne zemljine povr邸ine, jedan je od
osnovnih elemenata u prirodi bez koga je 釘ivot na Zemlji nezamisliv. U mnogim
kosmogonijama i mitologijama zauzima kljuno mesto. Grki filozofi je uz vazduh,
vatru i zemlju svrstavaju meu etiri osnovna elementa.
Vezujui se za izvore i vodene tokove, ovek pravi trajna stani邸ta, ponavlja in
stvaranja, koristei vodu i zemlju pravi predmete za svakodnevnu upotrebu, ali i idole,
釘rtvenike. Prapostojbina starih Slovena i Balkansko poluostrvo bogati su vodom pa je
osnova u religiji animistika: voda je sedi邸te du邸e predaka, steci邸te raznih demona i
vi邸ih sila.
Prema vodi se ophodimo kao da je 釘ivo bie: ona se pozdravlja, daruje, prinose
joj se 釘rtve, ona se odmara, spava, mo釘e biti nenaeta, bistra, ista, zla, mrtvaja
(voda koja ne otie) itd. Simbolika svojstva mogu da predstave vodu kao izvor
釘ivota, kao sredstvo i邸enja, kao sredi邸te obnavljanja.
Voda prati oveka od roenja do smrti: roenje, kr邸tenje, venanje, leenje,
pogrebni ritual. U tradicionalnoj kulturi uloga vode je vi邸efunkcionalna.
Nije svaka voda mona, niti ima svaka magijsku snagu; obredna praksa je
odredila naine, mesto i vreme upotrebe vode.
NegotinskaKrajina bogata je izvorima i vodenim tokovima. U narodnom
obiajnom 釘ivotu, voda je neophodan element u obredima i ritualima vezanim za
釘ivotni ciklus. Dete se kupa osveenom vodicom odmah po roenju, zatim na
kr邸tenju, svatovi se umivaju, preskau korito sa vodom u koju bacaju novac. Po
povratku sa sahrane ili sa groblja obavezan je ritual pranja ruku. Po izno邸enju
pokojnika iz kue, baca se zateena voda, za koju se veruje da je neista;
pokojniku se za du邸u namenjuje voda (pored hrane i svetlosti).
Ritualno pranje, umivanje, prskanje, kupanje su radnje koje treba da obezbede
oveku za邸titu od raznih zlih uticaja.
Voda kao preventivno i istilako sredstvo ima posebnu primenu u obiajnom
kalendaru tokom itave godine. Koristi se nenaeta voda sa bunara ili izvora (ona
koja je zahvaena pre izlaska sunca). Takva voda ima magijsku mo. Osveena
vodica koristi se za praznike poput Krstovdana, Varice, Bo釘ia, Bogojavljenja,
Uskrsa, urevdana. Za Bo釘i se nenaetom vodom prie邸uje i mesi esnica.
Sveta Vodica, naroito ona Bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim
domovima), mo釘e se uvati neogranieno vreme. Ma koliko je dugo uvali, ona ne
gubi svoju osveujuu blagodat niti postaje podlo釘na kvarenju. Ukoliko se sva
koliina Bogojavljenske Vodice ne utro邸i u toku godine, onda se taj ostatak, kada
stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cvee, tamo gde se nee izlo釘iti ga釘enju
i obesveenju.
Osveena vodica za Krsnu slavu upotrebljava se na spravljanje slavskog kolaa
i koljiva, a mo釘e i da se ostavi malo za pie da svi lanovi doma popiju po gugljaj za
osveenje du邸e i tela. Bogojavljenskom vodom vr邸i se i邸enje, veruje se da ta voda
ima izuzetnu magijsku snagu.
U leenju bajanjem koristila se voda koja se uzimala sa odreenim mesta, ili je
imala dodira sa nekim drugim kultnim predmetom (bajalo se bolesnima, detetu koje
2. mnogo plae, protiv uroka i slino). Takoe se pazilo gde se ta voda baca posle
bajanja.
Voda ima lustrativnu ulogu, shvata se kao 釘ivo bie.
Za leenje su se koristile vode sa kultnih mesta, kultne vodice.
Pojam vodica
Pojam vodice ima razliito i 邸iroko znaenje. Pod njom se podrazumevaju izvori
sa lekovitom i isceliteljskom vodom. Na tim mestima podizani su objekti razliitih
veliina (esma, krst, crkva, manastir).
Termin vodica koristi se i za naziv potesa, koji obino ima lekovite izvore.
Naje邸e ih prate mitske prie o izleenjima (npr. za vodu iz manastira Bukovo veruje
se da lei bolesti oka). Pri tome je vrlo va釘an psihosugestivni elemenat i verovanej da
e kori邸enje takve svete vodice dovesti sigurno do izleenja. Takva mesta daruju
se novcem, slatki邸ima, cveem, pe邸kirima... Ti predmeti su tabuisani (ne valja ih
uzimati sa vodica ili iz crkve). Samo izvori邸te smatra se svetim, veliki je greh ako se
skrnavi ili prlja. Vodice se po邸tuju, pozdravljaju se, poseuju se naje邸e o
prazninim danima.
Izvor mo釘e biti za邸tien ogradom, nadstre邸nicom, pored izvora mo釘e biti
postavljena kamena ploa, krst, okaena ikona, mesto za paljenje svea, tu je obino
a邸a za zahvatanje vode.
Izvori su est predmet obo釘avanja. Voda je simbol telesne i duhovne istote. U
njoj se krije vodeni duh, koji treba da se umilostivi (nikako ne sme da se naljuti).
Vodeni duh mo釘e prema oveku biti dobronameran ili zao.
Obo釘avanje vode prisutno je kod mnogih kultura, uzdi釘u je na nivo kulta. Poeci
obo釘avanja kriju se u ovekovoj fizikoj i duhovnoj nemoi, u strahopo邸tovanju koje
ljudi imaju prema vodi, jer veruju da je voda 釘iva i da raspola釘e velikom snagom.
A zemlja be邸e bez oblija i pusta,
I be邸e tama nad bezdanom,
I Duh Bo転ji diza邸e se nad vodom.
Nasuprot vatri, voda svojom istilakom moi spira bolesti i rasteruje opasne
sile:
Neka bude svod posred vode,
da rastavi vodu od vode...
... I stvori Bog svod i rastavi vodu pod svodom...
Od vode nad svodom: i bi tako.
Verovanje u vodenog duha op邸teslovenska je ba邸tina. Vodeni demon je bie
koje boravi u vodi ikoje je razliito zami邸ljano i opisivano. Za sve uspehe u ribolovu,
poljoprivredi, stoarstvu treba zahvaliti pozitivnoj naklonosti vodenog demona.
Takoe su za propast i nespokoj odgovorni zli demoni.
Postoje mnoge tabuisane radnje vezane za vodu, npr. voda je stani邸te duhova i
treba je malo prosuti pre upotrebe; nou izbegavati odlazak na bunare i izvore. Veliko
strahopo邸tovanje prema vodi gajili su ribari i vodeniari.
Po邸tujui vodu i prinosei 釘rtve vodenim demonima, ovek je nastojao da
posrednim putem stekne zahvalnost i tako obezbedi za邸titu za sebe i svoju porodicu.
Veruje se da je vodeni demon najopasniji u periodu od urevdana do letnjeg
3. solsticija (kada dan traje najdu釘e). Utopljenici su pozivani da za邸tite letinu od tue jer
suu neposrednoj vezi sa vodenim demonima. Onome ko spasi utopljenika opro邸teni
su svi gresi, jer se smatralo da je smrt u vodi najstra邸nija.
Rusalke
U mitologiji Istonih Slovena to su demonska bia zami邸ljana u liku dugokosih
lepih mladih devojaka, koje u noima mladog Meseca igraju na proplancima,
ovenane zelenim vencima. Neprijateljski su raspolo釘ene prema ljudima. esto
mame prolaznike, zadaju im razliite zagonetke ili ih ubijaju glasnim smehom. To su,
u stvari, du邸e umrlih devojaka, prvenstveno utopljenica ili onih koje su umrle
nasilnom smru. U nedelju posle Duhova one izlaze iz vode, hodaju po polju ili se
penju na drvee. Opasno je da se te nedelje bilo ko kupa u reci ili jezeru, jer ga
rusalke mogu odvui u dubinu. Razni obiaji pokazuju da su rusalke tesno povezane
sa vodom i rastinjem, ali i sa svetom mrtvih.
Vile
U ju釘noslovenskoj mitologiji 釘enska natprirodna bia, naklonjena ljudima.
Zami邸ljane su kao izuzetno lepe devojke zlatnih kosa i sa krilima, odevene u duge,
prozrane haljine i naoru釘ane strelama. One 釘ive daleko od ljudi, po planinama
(planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima
(oblakinje). Verovalo se da se raaju iz rose, nekog cvea, kad pada ki邸a i greje
sunce i kad se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce, izuzetne lepote i rasko邸i,
grade na oblacima.
Nekada su putnici po邸tovali tabue vezane za izvore i izbegavali ih, naroito
nou. Dru邸tvo je u ranim fazama razvoja prihvatalo tabu kao glavni nain za邸tite od
nepoznatog i nerealnog. U na邸oj sredini npr. prosipa se voda za lanom porodice kad
krene na put, na ispit, saliva se strah sa nenaetom vodom. Da bi se oterala bolest,
umiva se vodom sa vodeniarskog toka. Ukoliko je leto su邸no, organizovale su se
obredne povorke dodole (to su devojice koje pevaju dodolske pesme izazivajui
ki邸u).
Ljubavna magija podrazumeva radnje oko vode: bacanje novia, bombona,
konia, 邸eera i sl. kako bi se demoni odobrovoljili i ispunili ljubavnu zamisao. O
vodi su ispevane najlep邸e pesme. Pored izvora i 邸edrvana dogodile su se mnoge
ljubavi.
Voda je integralni deo ljudske kulture i ovekova vena potreba. Iz nje je nastao
svet, mnogi ueni ljudi davali su joj veliki znaaj, a obian ovek uzdigao je na nivo
bo釘anstva. Pored upotrebne strane voda ima i svoju duhovnost, i zato ka釘emo da
voda ima kultni karakter.
Simbolika vode nalazi poseban izraz u mitovima, a mo vode opisuju mnogi
magijski i religiozni tekstovi u razliitim tradicijama, sa razliitim znaenjem. Voda
simbolizuje genezu svakog postojanja, smatra se osnovom sveta, materijom koja
o釘ivljuje vegetaciju, eliksirom koji osigurava stvaralaku mo, dug 釘ivot i besmrtnost.
Kult vode, duboko je ukorenjen u narodnoj religiji. U strukturalnom pogledu
mitovi i obredi povezani s vodom su meusobno slini. U svim tim verovanjima i
kultnim radnjama ispoljava se isto uverenje u sakralnu mo vode.
Emila Petrovi, antropolog,
kustos Muzeja Krajine, Negotin
4. Literatura
1. Du邸an Bandi: Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba, Beograd 1980
2. Slobodan Zeevi: Mitska bia srpskih predanja, Beograd 1981
3. Veselin ajkanovi: Mit i religija u Srba, Beograd 1980
4. . Kuli邸i, P. Petrovi, N. Panteli: Srpski mitolo邸ki renik, Beograd 1970
5. Sne釘ana aponi A邸anin: Voda u narodnoj tradiciji, Narodni muzej aak
2001
6. 鄭. Romeli, Z. Simi: Voda i vodice u narodnoj medicini kru邸evakog kraja,
Za zdravlje, iz istorije narodne i zdravstvene kulture, VI nauni skup,
Zajear 1999
7. Mile Nedeljkovi: Godi邸nji obiaji u Srba, Beograd 1990
8. Lasta apovi: Zemlja verovanje i rituali, Beograd 1995
9. G. 鄭ivkovi, 鄭. Romeli: arobno bilje, Etnokulturolo邸ki zbornik III, Svrljig
1997
10.Ljubinko Radenkovi: Narodna bajanja kod Ju釘nih Slovena, Balkanolo邸ki
institut SANU, Beograd 1996
11.Dejan Krsti: Kultni i lekoviti izvori gornjeg i srednjeg Timoka,
Etnokulturolo邸ki zbornik III, Svrljig 1997
12.Jelena Borovi Dimi: Voda u tradiciji i 釘ivotu Vrnjake Banje, Vrnjaka
Banja 2001
13.Mirjana eki: Vodice u Vojvodini, Beograd 2001
14.Terensko istra釘ivanje Negotinske Krajine (podaci sa terena)