More Related Content
Similar to Lana Vidov imk oobitelj sem (2).docx (19)
Lana Vidov imk oobitelj sem (2).docx
- 1. Lana Vidov Etnologija i kulturna antropologija Kolegij Identiteti manjinskih kultura Ak. god. 2021./2022. IDENTITET OBITELJI Mentorica: Marijeta Rajkovi Iveta Zagreb, 23. svibanj 2022.
- 2. Zanimanje za procese identiteta i identifikacije postoji ve du転e vrijeme, a posebno se pojaava u vrijeme opih kriza. Posljednja u nizu takvih kriza zapoela je krajem dvadesetog stoljea i traje do danas, ne pokazujui nikakve ohrabrujue znakove da se njezin kraj nazire. Kriza je proizvod niza promjena koje se dogaaju na globalnoj razini i ima izravne reperkusije na identitetske i identifikacijske procese, ije se transformacije dogaaju podjednako u bogatim i siroma邸nim regijama i zemljama. Kao ne tako davno, 邸ezdesetih godina pro邸log stoljea u zemljama koje su se oslobodile kolonijalne vladavine, posljednjih desetljea nastaju transformirani, ali potpuno novi identiteti zahvaljujui, primjerice, stvaranju svjetskog tr転i邸ta, globalnoj ekspanziji multinacionalnih korporacija, deindustrijalizaciji bogatih regije, stvaranje novih meunarodnih zajednica (npr. Europska unija), transformacija rodnih identiteta (tzv. drugi val feminizma), globalni pokreti poput Zelenih, pojava novih oblika u odnosu na globalnoj razini: - lokalni, razvoj komunikacijske tehnologije itd. Djelomino pod utjecajem poststrukturalizma i postmodernizma, znanstvenici tumae da se transformirani i/ili novi identiteti sve vi邸e konceptualiziraju, decentraliziraju, ambivalentni, kontradiktorni, kontekstualni, deesencijalizirani itd. U poku邸aju da ih razumiju, veliku va転nost pridaju emocijama, ali i aktivnim strategijama koje se odvijaju. U radu e se obraditi komparacija identiteta zajednice, to jest obitelji. Nastavno na navedeno postavljaju se neka istra転ivaka pitanja poput: 邸to je to identitet?, gdje ljudi idu? te 邸to se dogaa kada nasele novu sredinu? U ovom osvrtu koristit emo se sekundarnim izvorima podataka, poput knjiga i asopisa dostupnih u knji転nici, a od odabranih izvora koristit e se radovi od: Grbi, Jadranka, Konceptualni pristupi istra転ivanju identiteta i identifikacijskih procesa te apo 貼mega, Jasna, Objektivni i subjektivni imbenici identifikacije sa zajednicom. U prvom izvoru koji nosi naslov Konceptualni pristupi istra転ivanju identiteta i identifikacijskih procesa, autorica istie da lilturnoj razliitosti, istosti, granicama, zajedni邸tvu, jednom rijeju: identitetu dok su u javnom i akademskom vokabularu ve otrcano zazvuali pojmovi kao 邸to je samosvijest, etnos, etnicitet, identitet, iz istog tog izvora su stigle dobre, stare, proku邸ane ali renovirane politike: politika razliitosti, politika priznavanja drugog, ak Drugog, politika pluralno sti, interkulturalizma, multikulturalizma, transkulturalizma navodno iz rjenika zapadnih demokracija gdje se tumae kao poku邸aj pobolj邸avanja dru邸tvenoga i ekonomskoga polo転aja onih ije ekonomsko i ino zdravlje malo va転e na globalnoj vagi." Navodi da navedeni pojmovi istiu pozitivnu konotaciju u javnom diskursu na 邸to su 70-ih godina utjecale javne politike koje su se pojavile u tradicionalno imigracijskim zemljama kao 邸to su Kanada, Australija i Novi Zeland te u pojedinim europskm
- 3. zemljama. Nadalje, smatra da je konceptalna znanost iznimno va転na jer usmjerava pojedinca teorijski i metodolo邸ki (s pripadajuom terminologijom) prema definicijama i konceptima kulture i identiteta, odnosno prema kulturno-identifikacijskim strategijama i praksama, pogodnima za manipulaciju njima. Cilj je kategoriziranje i klasificiranje (pluralnih i socijalno raslojenih) zajednica u procesima introspekcije i u procesima interakcije s drugima: kroz stoljea promjena ono 邸to vodi i odr 転ava neku zajednicu jest samopouzdanje i samopo邸tovanje, osjeaj afilijacije i kontinuiteta. To pretpostavlja da svaka zajednica ima svoje ime, prostor, povijest, tradiciju i kulturu, konsenzus u pogledu zajednikoga porijekla, osjeaj istosti i zajedni邸tva i pripadanja. Odgojna uloga obitelji kroz povijest procjenjivala se na razliite naine. U totalitarnim sustavima pona邸anje obitelji i odgoj djece odreivalo je dru邸tvo, a u demokratskim obitelj je imala va転nu odgojnu ulogu pri emu joj je pomagalo dru邸tvo i dru邸tvene ustanove. Odgoj je va転an u svakoj 転ivotnoj dobi ovjeka, ali je u djetinjstvu najva転niji jer su djeca kao spu転vice i lako primaju utiske te tako upijaju temeljne oblike za kasnije pona邸anje u svim podrujima 転ivota. Odgoj u obitelji poseban je odnos izmeu roditelja i djece, ispunjen razliitim vrijednostima i sadr転ajima povjerenja, razumijevanja, ljubavi, iskrenosti, 転elja, nada, radosti i razoaranja. Obitelj kao zajednica kroz godine je prolazila kroz te邸ke trenutke, a sve je to ostavilo traga i u odgojnom radu s djecom. Stoga obitelji uvijek treba pru転iti podr邸ku u njezinoj ulozi jer e se tako poveati mogunost stvaranja humanijeg dru邸tva, ali i sretnijeg djetinjsta. Roditelji danas imaju odgovornost stvaranja budunosti te zahvaljujui odgoju u obitelji mogu unaprijediti osobni 転ivot, ali i 転ivot drugih. Drugim rijeima, identifikacijske prakse apostrofiraju objektivnu dimenziju (kulturni repertoar) i subjektivnu dimenziju (emocije i lojalnost) koje su u stalnom procesu transformacije i nikada se ne pojavlju u nekakvoj 'prvotnosti'. Istovremeno, medutim, impliciraju postojanje nekih konstanti, a to su: vjerovanje, mi邸ljenja i tvrdnja o sveprisutnom kontinuumu na kojima poiva temelj zajedni邸tva. temeljnih antropolo邸kih kategorija. Starija etnolo邸ka i antropolo邸ka praksa, inspirirana romantikim knji転evnim pokretima devetnaestoga stoljea, kao i pokretima za nacionalnu afirmaciju, emancipaciju i izgradnju nacionalnih dr転ava, tretirala je etnos kao prirodnu, urodenu (primordijalnu), nepromjenjivu, trajnu, ak biolo邸ku pojavu, kao inherentno svojstvo neke zajednice proiza邸lo iz njezinoga kul turnog repertoara i tradicije. Istra転ivanja su se fokusirala na etnogenezu i kulturolo邸ko opravda nje ovakvih ideolo邸kih i politikih pokreta i programa. Naime, kako je slikovito napisala Olga Supek, bilo je to doba kada su se te邸ka mjesta u razumijevanju dru邸tvenoga 転ivota naprosto pripisivala kulturi"." No, takvi su pristupi ujedno odraz europske dru邸tvene situacije u doba kada je za veinu stanovni邸tva tek predstojalo identificiranje s veim nacionalnim
- 4. zajednicama. Ta se vrsta identifikacije ponegdje u literaturi nazivala infrancionalnim lokalizmom, pri emu su faktori identifikacije bili teritorij (selo ili grad), religija (転upna crkva ili katedrala) i vlast (bez obzira na to da li se radilo o lokalnom feudalnom gospodaru ili organiziranijoj politikoj vla sti). Svakako valja pribrojiti postojanje normi i vrednota kojih su se svi pridr転avali i po邸tivali ih i najposlije, osjeaj zajedni邸tva. Taj osjeaj je ranija etnologija i kulturna antropologija nazivala etnosom. Takvo poimanje zajedni邸tva stimuliralo je istra転ivanja za njegovim specifinostima, mo転da bolje rei (u duhu devetnaestoga stoljea) specifinostima naroda, a istra転ivanje je poi njalo i zavr邸avalo istra転ivanjem jezika, obiaja, vjerovanja, mitova, usmene knji転evnosti... ono 邸to je bilo narodno', bilo je prirodno, uroeno i univerzalno. U tome je duhu, kao znanost o narodu i narodnoj kulturi kao uvaru etnijskih biljega" na koncu stoljea kao samostalna znanost konstituirana i hrvatska etnologija. Nadalje, u razdoblju iza Drugoga svjetskog rata, a osobito 1960-ih godina, poveava se interes za istra転ivanjem identiteta." Takoer, dolazi do znaajnih teorijskih i metodolo邸kih promjena u etnologiji i socio kulturnoj antropologiji. Poinje se opisivati dinamini i procesni karakter dru邸tvenih cjelina (zajednica) i njihova kompleksnost. Pojam etniciteta postaje dominantnim predmetom istr 転ivanja upravo zato jer implicira dinaminost, kontakt, adaptaciju, jednom rijeju: promjenu. U raspravama o identitetu i procesima identifikacije, posljednjih se pola stoljea mijenjala terminologija i teorijska praksa. Svaka je nova orijentacija prona邸la ne邸to nedostatno u postojeoj praksi. Autorica smatra da identitet, pa u sklopu njega i etniki sentiment, 転ivi u objektivnom kulturnom sadr転aju u kojem tradicija ima poseban status, budui da se (jo邸 uvijek) najveim dijelom upravo iz nje selektiraju etniki i kulturni markeri - mediji za askripciju i identifikaciju. Identitet 転ivi u globalnosti i lokalizmu istovremeno: u, na, i iza granica. Isto i razliito osvje邸tava se osvje邸tavanjem granica. Od zaviaja do domovine, ljudi postaju svjesni svoje kulture kad shvate njezine granice, tj. kad se pojavi drugaije i razliito, odnosno ne邸to 邸to odstupa od uobiajenoga ili normalnoga. U drugom izvoru Objektivni i subjektivni imbenici identifikacije sa zajednicom, autorica klasificira objektivne i subjektivne imbenike u zajednici te navodi da je pojam zajednice na neki nain temeljni okvir etnolo邸koga postupka. Interpretaciju zasniva u veoj mjeri na analizi podataka dru邸tvenih odnosa i mre転ama dru邸tvenosti. Smatra da premda dru邸tvene mre転e mogu izlaziti izvan geografskoga prostora naselja (sela), ne mo転e se podcijeniti znaaj naselja kao organizacijske osi dru邸tvenoga 転ivota u hrvatskoj ruralnoj sredini na poetku XX. stoljea. Ovisno o dru邸tvenoj mre転i koja se istra転uje znaenje naselja kao osnovnoga dru邸tvenog prostora mo転e biti slabije ili jae nagla邸eno: podruje unutar
- 5. kojega se sklapao brak upuuje na selo ili 転upu kao va転nu dru邸tvenu zajednicu. Smatra da se prouavanje zajednice ne mo転e svesti na analizu objektivnih imbenika kao 邸to su mre転e dru邸tvenih odnosa ili kulturne i povijesne slinosti. pojedinih u転ih ili 邸irih lokaliteta o sebi i o drugima. Na postojanje zajednice upuuje i govor lanova drugih zajednica: predod転ba skupine o sebi odraz je predod転be o drugim skupinama s kojima zajednica dolazi u dodir i s kojima se usporeuje; samopredod転ba zajednice sadr転i sliku o sebi koja je esto u suprotnosti sa slikom o drugima. Za prouavanje zajednica potrebna je, dakle, dvostruka analitika shema: jedna obuhvaa objektivne osobine koje se ponekad nazivaju indikatorima, a ija rasprostranjenost omoguuje da se objektivno odrede granice dru邸tvene zajednice; druga obuhvaa subjektivne crte ili markere, tj. osobine. Smatra da se zajednica se konstruira pomou zajednikih elemenata, objektivnih i subjektivnih, zbiljskih i fiktivnih. Na lokalnoj razini istie se selo kao osnovna zajednica premda neke dru邸tvene veze mogu biti intenzivnije na ni転oj (susjedstvo), odnosno na vi邸oj (転upa) razini, 邸to potvruju i subjektivni imbenici identifikacije. Iz injenice da se zajednice ne mogu reducirati na teritorij, ve su konstruirane oko drugih, objektivnih (koji se djelomino mogu presijecati) i subjektivnih kriterija, ne bi li ih bilo bolje predoavati kao niz jukstaponiranih (usporednih) lutaka koje se dodiruju ponekad se ak suprotstavljajui? Njihova hijerarhizacija ne bi bila funkcija njihove ekstenzije, ve sposobnosti svake zajednice da bude progla邸ena najva転nijom, ovisno o situacijama u kojima se nalaze dru邸tveni sudionici. U odreenim okolnostima identificirao se u prvome redu sa svojim selom, a u drugima sa 邸irim zaviajem ili, pak, sa svojom religijskom ili etnikom zajednicom. Na kraju, autorica smatra da zajednice ne treba promatrati ni sa objektivne ni sa subjektivne strane ve ista treba biti odreena prema okolnostima sudionika. U jednoj obitelji mo転e kuegospodar biti i ne o転enjen a i mlai ovjek po godinama, ali 転enu za gospodara ne uzimlju nigdje. Gospodara biraju lanovi. Prezime obitelji, ili to ide redom po najstarijoj mu邸koj glavi. Na ast kue gospodara si sam ne prisvaja nitko. Suvremena obitelj do転ivljava brojne promjene koje vode i do problema u samoj obitelji. Razlike izmeu sela i grada ve su odavno vidljive, a samim tim i razliiti obiteljski uvjeti. Dok se u gradovima broj stanovni邸tva poveava, u selu se smanjuje. No, meusobna povezanost obitelji vea je u selu nego u gradu zbog veih meusobnih kontakata, poznanstava, dru転enja, vrijednosti susjedstva. Svako selo ima svoj zajedniki imetak kao gmaine, plandi邸ta i pa邸njake. Isto imadu svoga seoskoga bika, koga im opina dade.Od zajednice plaaju ovi porez, a lukom upravlja opina. Taj opinski imetak su prije prisvajali, jer je veli bogatija opina ali sada odkada su nastali selski glavari i zajedno ne smiju ga graditi, prisvajati i kuiti za svoju korist, jer imadu svoju zajedniku skup邸tinu, te dolinoga predadu opini i opina mu smjesta oduzme, uvjeri zajedniki komad
- 6. zemlje Meutim, sklapanje brakova podjednako je te邸ko i u gradu i u selu. Djevojaka ima vi邸e na selu, a u gradu je obrnuto. U gradu se, takoer, te転e sklapaju poznanstva. S druge strane, samostalnost lanova obitelji vea je u gradu jer i mu転 i 転ena stjeu prihode i pridonose kuanstvu. udina-Obradovi u svom lanku navodi da je naglom urbanizacijom do邸lo do dvije velike dru邸tvene potrebe, a to su potreba za velikim brojem 転ena koje e se zaposliti u gospodarstvu i potreba za visokom obrazovano邸u radne snage. Te potrebe postale su temelj niza promjena u dru邸tvu i svijesti ljudi 邸to se odrazilo na obitelj i njezinu ulogu. Dolazi do produ転enog obrazovanja mladih i odgaanja njihova osamostaljenja. Mladi ostaju 転ivjeti sa svojim roditeljima, odgaaju brak i djecu i prenose na roditelje teret svog nezapo邸ljavanja. Sve to dovodi do opadanja vrijednosti braka, opadanja vrijednosti djeteta kao elementa 転eninog identiteta, a kohabitacija odrasle djece s roditeljima smatra se znakom nezrelosti. Obitelj se poela raslojavati na brojne oblike: stalne kohabitacije, privremene kohabitacije, dvoroditeljske jednohraniteljske, dvoroditeljske dvohraniteljske, jednoroditeljske i samake obitelji. U obitelji dvostrukog hranitelja javlja se sukob izmeu oca i majke i njihovih radnih i obiteljskih uloga. 貼ena je ta koja mora preuzimati vei broj obaveza, a sve to doprinosi opadanju obitelji s veim brojem djece. No, usprkos tome porasla je svijest 転ena o njihovoj potrebi neovisnosti. U navedenom osvrtu dviju autorica vidljivo je dosta slino mi邸ljenje i obrazlo転enje pojma identiteta i nastanka identiteta zajednica te samog definiranja temeljnih pojmova. U osvrtu su dati odgovori na pitanja o identitetu te gdje ljudi idu te 邸to se dogaa kada nasele novu sredinu. Smatram da su obje autorice iznijele dosta sa転eto temeljne pojmove te obradile u konanici problematiku identiteta zajednice. Sukladno svemu navedenom, smatram da identitet zajednice polazi od domovine te u konanici svaku zajednicu treba promatrati razliito, sukladno okolnostima u tom trenutku.
- 7. LITERATURA: 1. GRBI, Jadranka. 2014. Konceptualni pristupi istra転ivanju identiteta i identifikacijskih procesa. U: Multipliciranje zaviaja i domovina. Hrvatska dijaspora: kronologija, destinacije i identitet, FF Press. 33 - 58. 2. APO 貼MEGA, Jasna (1997): Objektivni i subjektivni imbenici identifikacije sa zajednicom, Studia ethnologica Croatica, 20: 69-82.