2. Sigmund Frojd (6. maj 1856. –
23. septembar 1939.) bio je
austrijski lekar i
psiholog, osnivač psihoanalize.
Rođen u Frajbergu, u
Moravskoj. Obrazovan u
Beču, gde je studirao medicinu.
U Parizu je studirao kod Šarkoa
, 1885-1886. Do psihoanalize ga
je dovelo istraživanje posledica
psihoze na histeriju, koje je
objavio zajedno sa Brojerom
1895.Osovao je Godišnjak za
psihoanalitička i
psihopatološka
istraživanja, 1908. godine, i
Međunarodnu psihoanalitičku
asocijaciju, 1910.
3. • Rasprave o histeriji, 1895.
• Tumačenje snova, 1899.
• Psihopatologija svakodnevnog života, 1904.
• Humor i njegov odnos prema nesvesnom, 1905.
• Totem i tabu, 1913.
• Uvodna predavanja iz psihoanalize, 1916- 1918
• S one strane principa zadovoljstva, 1920.
• Ego i id, 1923.
• Budućnost jedne iluzije, 1927.
• Nelagodnost u kulturi, 1930.
• Problem anksioznosti, 1936.
• Mojsije i monoteizam, 1939.
4. Primarno zainteresovan za
psihološku terapiju, Frojd je
morao da razvije hipotezu o
ljudskoj prirodi (ta se hipoteza
sada naziva dubinskom
psihologijom), pomoću koje bi
mogao da izvede svoju terapiju.
U svojim kasnijim spisima on je
onda razvio implikacije ove
hipoteze. U čovekovoj
psihološkoj strukturi razlikovao
je tri činioca, Id, Ego i
Superego.Ovi činioci, uz
pojmove nesvesnog
(cenzura, represija, sublimacija),
i hipoteze o ulozi seksualnosti u
ljudskom životu, čine okvir
njegovog gledišta.
5. Sigmund Frojd je rođen 6. maja
1856. u Frajbergu, u Moravskoj.
Sigmundov otac, Jakob Frojd
(1815 - 1896), bio je trgovac
tekstilom. Prvi put se oženio u
sedamnaestoj godini života: Iz
tog braka imao je dvojicu
sinova, Emanuela i Filipa.
Pošto je ostao udovac, oženio se po
drugi put izvesnom Rebekom, za
koju se ne zna da li je prerano umrla
ili je bila oterana. Treći svoj brak
Jakob je sklopio sa
dvadesetogodišnjom Amalijom
Natanson (1835 - 1930), čije je
Sigmund prvo dete. Za njim su došli
Julijus, koji će umreti u osamnaest
meseci, a zatim Ana, Roza, Mici,
Dolfi, Paula i Aleksander.
6. Jedna od uticajnih teorija ličnosti je Frojdova psihoanalitička
teorija ličnosti. Frojd ličnost shvata kao jedinstvo tri instance
ili aspekta ličnosti, koje on označava latinskim nazivom:
- ID (ono)
- EGO (ja) i
- SUPEREGO (nadja).
7. Id je biološki deo ličnosti koji obuhvata različite nagone ili instinkte, među
kojima, po Frojdovom mišljenju, naročit značaj ima seksualni nagon.
Njega Frojd shvata prilično široko. U poslednjim godinama svog
stvaralaštva Frojd je pod uticajem strahovitih krvoprolića u Prvom
svetskom ratu govorio i o nagonu smrti, ali je taj deo njegovog
učenja, uglavnom, odbačen.
Nasuprot nagonskom delu
ličnosti, koji se rukovodi
samo principom
zadovoljstva, može se
izdvojiti socijalni deo –
superego, koji uključuje
moralne
principe, norme, ideale
koje dete usvaja u ranom
detinjstvu, na osnovu
identifikacije sa
roditeljima.
8. Ego je onaj deo ličnosti koji nastoji da zadovolji nagone, ali u skladu sa
realnom situacijom i zahtevima superega. Ego je kako kažu
psihoanalitačari, sluga dva moćna gospodara. On se rukovodi principom
realnosti i zato često mora da se prilagodjava stvarnosti, da zadovoljava
nagone zaobilaznim putem, a ponekad nije u stanju da ih pomiri sa
zahtevima sredine i superega.
10. Frojd je formulisao I teoriju razvoja ličnosti. Po njegovom
mišljenju najvazniiji period za formiranje ličnosti je rano
detinjstvo (negde do 5 godina) I odnos roditelja prema detetu.
Dete je otac coveka, isticao je Frojd