Jezeva kucica
- 3. I vuk, i medo, pa ak i ovca, poznaju je転a, slavnog lovca. Jastreb ga 邸tuje, vuk mu se sklanja, zmija ga 邸arka po svu no sanja. Pred njim, dan hoda, 邸iri se strava, njegovim tragom putuje slava. Po 邸umi, 邸irom, bez staze, puta, Je転urka Je転i povazdan luta. Lovom se bavi, esto ga vide, s trista kopalja na juri邸 ide.
- 5. Jednoga dana, vidjeli nismo, Je転i je, ka転u, dobio pismo. Medeno pismo, priao meca, stiglo u torbi po邸tara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Je転a Na kraju gaja" U pismu pi邸e: Je転urka, brate, sanjam te esto i mislim na te. Evo ti pi邸em iz kamenjara guskinim perom. Divno li 邸ara! Doi na ruak u moju logu, po転uri samo, ne 転ali nogu. LIJINO PISMO
- 7. Sa punim loncem i masnim brkom ekat u na te, po転uri trkom. Nje転no te grli medena lica i pozdrave 邸alje lisica Mica. Je転 se veseli: Na gozbu, veli, tu 邸ale nema, hajd da se sprema. Je転urka Je転i lukavo 邸kilji, pregleda bodlje i svaku 邸ilji. Ako bi usput do邸lo do boja, nek bude spremna obrana moja.
- 9. KOD LIJINE KUE Sunani krug se u zenit dig'o kad je Je転urka do lije stig'o. Pred kuom-logom, kamenog zida, Je転urka Je転i svoj 邸e邸ir skida, klanja se, smje邸ka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: Dobar dan, lijo, vrlino ista, klanjam se tebi, sa bodlja trista. Nek perje pjetla krasi tvoj dom, koko邸 nek sjedi u loncu tvom! Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. 貼ivjela vjeno u miru, srei, nikada lave転 ne ula psei. I jo邸 ti ovo na kraju velim: ja sam za ruak trbuhom cijelim!
- 11. Otpoe ruak aroban, bajni. I je転 i lija od masti sjajni. Jelo za jelom samo se ni転e, Je転urka esto zdravicu di転e: u zdravlje lije i njene kue, za pogibiju loveva 貼ue. Ni転e se ruak etverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni.
- 13. Evo i noi, nad 邸umom cijelom nadvi se suton sa modrim velom. Promakne samo leptiri koji i vjetar nonik listove broji. Utihnu 邸uma, nestade graje, maaka divljih oi se sjaje. Skitnica svitac svjetiljku pali, arobnim sjajem putanju zali. A sova huknu svoj ratni zov: Dr転'te se, ptice, poinje lov!
- 15. Je転i se di転e, nju邸kicu bri邸e. Ja moram kui, dosta je vi邸e. Dobro je bilo, na stranu 邸ala, lisice draga, e, ba邸 ti hvala. Moja je kua vrsta k'o grad, prenoi u njoj. Kuda e邸 sad? Tako ga lija za konak sladi, a je転 se brani, 邸ta da se radi: Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je dra転i moj skromni dom! Ostani, kume, lija sve gue, moli ga, zove, za ruku vue. Al' je転, tvrdoglav, osta pri svom. Dra転i je meni moj skromni dom! RASTANAK
- 17. u邸tei 邸umom je転 mjeri put, kroz granje Mjesec svijetli mu 転ut. Ide je転, guna, dok zvijezde sjaju: Kuico moja, najljep邸i raju! Ostade lija, misli se: Vraga, 邸to mu je kua toliko draga? Kad Je転i tako 転udi za njom, bit' e to, bogme, bogati dom. Jo邸 ima, mo転da, od perja pod, peene 邸eve krase mu svod. Ta kua, vjeruj, obiljem sja. Poi u, kradom, da vidim ja. POTJERA
- 19. Po転uri lija, neujna sjena, paperje meko noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom, na stazi, stvori se vuk. Grrrr, kuda 転uri邸, ka転i-der lovcu; mo転da si, negdje, prona邸la ovcu? Idem da doznam, lija sve duva za邸to je転 kuu toliko uva. Eh, kua, trice! Veli vuk zao. Ta ja bi svoju za janje dao! Poi u s tobom, jer volim 邸alu, hou da vidim je転a budalu! VUK
- 21. Dok jure dalje brzo k'o strijela, srete ih medo, prijatelj pela. Sumnjiva 転urba, medo ih gleda, mo転da ste na邸li jezero meda? Ne, nego ma邸tu golica moju, za邸to je転 voli kuicu svoju. MEDO Kuica, glupost! Moje mi nju邸ke, svoju bih dao za gnjile kru邸ke. Za sati meda dat' u je svakom! Govori medo, na jelu lakom. Poi u s vama, jer volim 邸alu, hou da vidim je転a budalu!!
- 23. Sve troje jure k'o divlja rijeka, odjednom evo kaljuga neka. Divlja se svinja u njoj banja, pospano 邸kilji i jelo sanja. Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda, bogovski krka?! Poskoi svinja uz mnogo graje, a vuk joj nato odgovor daje: Tra転imo razlog, blatnjava zvijezdo, za邸to je転 voli roeno gnijezdo! Roeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola ruka ja bih ga dala! Poi u s vama, jer volim 邸alu, hou da vidim je転a budalu! DIVLJA SVINJA
- 25. PRED JE貼EVOM KUICOM Svi jure slo転no ka cilju svom, kuda god prou prasak i lom! Pristigli je転a, glede: on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od li邸a suha.
- 27. Tu Je転i ue, pliva u srei, 邸u邸ti i pipa gdje li e lei. Namjesti krevet, od pedlja du転i, zijevnu, pa le転e i noge pru転i. Sav bla転en, sretan, ni転e bez broja: Kuico draga, Slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek u vjeran ostati tebi, niza邸to ja te mijenjao ne bi'! U tebi 転ivim bez brige, straha i branit u te do zadnjeg daha!
- 29. Medvjed i svinja i s njima vuja grmnu邸e gromko prava oluja: Budalo je転u, bodljivi soju, zar tako cijeni邸 straaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba, krov ti truo, prostirka slaba. tenara to je, tijesna, i gluha, sigurno u njoj ima邸 i buha! Kuicu takvu, hvali邸o mali, za ruak dobar svakom bi dali! Reko邸e tako njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani 邸uti. TRI GALAMD貼IJE
- 31. JE貼EV ODGOVOR Di転e se Je転i, oi mu sjaje, gostima udnim odgovor daje: Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno 転ivim pod svojim krovom. To samo hulje, nosi ih vrag za ruak daju svoj rodni prag!
- 33. Zbog toga samo, lude vas troje, estite kue nemate svoje. 貼ivite, ujem, od skitnje, pljake i svr邸it ete naopake! To slu邸a lija, pa sudi zdravo: Sad vidim i ja, je転 ima pravo! To ree, klisnu jednom uviku, a ono troje digo邸e viku: Je転 nema pravo, nastranu 邸ala; a i ti, lijo, ba邸 si budala! ta dalje bje邸e, kakav je kraj? Priat u i to, potanko, znaj.
- 35. Po 邸umi, danas, bez staze, puta Je転urka Je転i lovi i luta. Vje邸tak i majstor u poslu svom, radi i uva roeni dom. Krvnika vuka, jadna mu majka, umlati brzo seljaka hajka. Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pele. I divlja svinja pade k'o kru邸ka, smae je zimus lovaka pu邸ka.
- 36. Dinka Jurii