ݺߣ

ݺߣShare a Scribd company logo

Mogućnosti održivog regionalnog razvoja hrvatske dr.sc.petar kurečić

•Download as PPT, PDF•
•
S
sdphrvatske

Mogućnosti održivog regionalnog razvoja

1 of 24
Downloaded 40 times
MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG REGIONALNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DR. SC. PETAR KUREČIĆ 12. SVIBNJA 2010.
Na što želimo ukazati? Cilj je ukazati na: Razlike u razvijenosti između hrvatske jezgre i periferije, te razlike u razvijenosti hrvatskih županija; Uzroke i posljedice polarizacije razvijenosti hrvatskih regija i županija; Potrebu smanjivanja regionalnih razlika u razvijenosti, kroz stvarnu praksu uravnoteženog regionalnog razvoja Republike Hrvatske; Osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja.
Stanje: izrazita polarizacija u razvoju Hrvatske Prema razini razvijenosti regija, županija, gradova i općina, u Hrvatskoj je prisutna izrazita polarizacija . Izrazita polarizacija u razvijenosti vidljiva je i u podjeli na: hrvatsku jezgru i periferiju; urbane i ruralne prostore; u Dalmaciji na obalu Jadranskog mora i zaleđe; u kontinentalnoj Hrvatskoj na prostore uz glavne prometne koridore i one udaljenije od prometnih koridora.
Cilj: smanjivanje regionalnih razlika u razvijenosti Smanjivanje regionalnih razlika u Hrvatskoj može se postići kroz uravnoteženiji regionalni razvoj . Kako bi se to postiglo, manje razvijene regije, koje čine većinu hrvatskog teritorija i u njima živi više od polovine hrvatskog stanovništva, trebale bi se razvijati brže od razvijenih regija. Na smanjivanje regionalnih razlika može utjecati prvenstveno politika regionalnog razvoja, koja je u Hrvatskoj nepostojeća ili ne daje rezultate, čemu u prilog govore: sve veće regionalne razlike , praćene iseljavanjem stanovništva iz manje razvijenih u razvijenije prostore, što dovodi do još većih regionalnih razlika.
Razmjeri polarizacije: jezgra-periferija Hrvatske, 2007. g. 17 od 21 hrvatske županije (hrvatska periferija) su po razini BDP-a po stan. bile ispod hrvatskog prosjeka [1] . Obuhvaćaju 47 771 čet. km. ili 84.4% teritorija RH i u njima je živjelo 3 006 497 stan. ili 67.8% stanovništva RH, te su ostvarile BDP od 22 332 mil. € ili 52.1% BDP-a RH; Četiri županije (hrvatska jezgra): Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, s BDP-om po stan. iznad hrvatskog prosjeka obuhvaćaju 8 823 čet. km ili 15.6% teritorija RH, a u njima je živjelo 1 429 485 stan. ili 32.2% stanovništva RH; Ove četiri županije ostvarile su u 2007. g. BDP od 20 501milijuna € ili 47.9% BDP-a RH; Prosječni BDP po stan. u ove četiri županije iznosio je 14 341 € (149% hrvatskog prosjeka). Razlika u razini BDP-a po stan. između navedenih i ostalih županija (prosječni BDP od 7 428 € po stan.) iznosila je 193%! [ 1] Svi podaci o BDP-u odnose se na 2007. g., a o stanovništvu su preuzeti iz Popisa stanovništva 2001. g. Podaci se temelje na privremenim godišnjim podacima bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) Republike Hrvatske za 200 7 . koji su zbroj tromjesečnih obračuna BDP-a. BDP na razini prostornih jedinica za statistiku 2. razine i županija  po stanovniku mjeri proizvodnost, a ne životni standard. Izvori podataka: Priopćenje Državnog zavoda za statistiku-bruto domaći proizvod za Republiku Hrvatsku, prostorne jedinice za statistiku 2. razine i županije u 2007. g., 01. ožujka 2010. g.
BDP po stanovniku županija Republike Hrvatske 2007. g.
BDP, BDP po stanovniku i indeksi za usporedbu BDP-a po stanovniku regija 2. razine (NUTS2) i županija Hrvatske 2007. g. Izvor: Bruto domaći proizvod za Republiku Hrvatsku, prostorne jedinice za statistiku 2. razine i županije u 2007. g. Priopćenje Državnog zavoda za statistiku, 01. ožujka 2010. g. Prostorne jedinice za statistiku 2. razine i županije BDP (u mil. €) BDP (po stan. u €) Rang (prema BDP-u po stan.) Indeks (BDP po stan. Hrvatske=100) Indeks (Minimalni BDP po stan. županije u Hrvatskoj= 100) Republika Hrvatska 42 833 9 656 // 100 181 Sjeverozapadna Hrvatska 20 040 12 010 1. 124 225 Grad Zagreb 13 176 16 766 1. 174 314 Zagrebačka 2 392 7 360 14. 76 138 Krapinsko-zagorska 984 7 144 16. 74 134 Varaždinska 1 490 8 223 6. 85 154 Koprivničko-križevačka 1 103 9 142 5. 95 171 Međimurska 894 7 581 13. 79 142 Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska 8 938 6 851 3. 71 128 Bjelovarsko-bilogorska 847 6 691 18. 69 125 Virovitičko-podravska 616 6 923 17. 72 130 Požeško-slavonska 541 6 505 19. 67 122 Brodsko-posavska 931 5 345 21. 55 100 Osječko-baranjska 2 538 7 875 10. 82 147 Vukovarsko-srijemska 1 144 5 756 20. 60 108 Karlovačka 1 052 7 825 11. 81 146 Sisačko-moslavačka 1 269 7 200 15. 75 135 Jadranska Hrvatska 13 855 9 471 2. 98 177 Primorsko-goranska 3 406 11 177 3. 116 209 Ličko-senjska 411 8 039 7. 83 150 Zadarska 1 380 7 980 9. 83 149 Šibensko-kninska 892 7 799 12. 81 146 Splitsko-dalmatinska 3 847 8 003 8. 83 150 Istarska 2 654 12 463 2. 129 233 Dubrovačko-neretvanska 1 265 10 042 4. 104 188
Razlike u razvijenosti NUTS2 regija Republike Hrvatske (kroz pokazatelje udjela NUT2 regija u BDP-u i stanovništvu Republike Hrvatske) Udjeli NUTS2 regija u BDP-u RH 2007. g. Udjeli NUTS2 regija u stanovništvu RH 2008. g.
Razmjeri polarizacije: Zagreb-ostatak Hrvatske, 2007. g. BDP Hrvatske u 2007. g. bio je 42 833 milijuna €. Od toga je Grad Zagreb (785 866 stanovnika) ostvario 13 176 milijuna €, a ostatak Hrvatske (3 650 116 stanovnika) 29 657 milijuna €. Grad Zagreb ostvario je 2007. g. 31% hrvatskog BDP-a i imao je 74% veći BDP po stanovniku (16 766 €) od prosjeka RH (9 656 €). Razlika BDP-a po stanovniku između Grada Zagreba i Brodsko-posavske županije (5 345€) bila je 314%! Grad Zagreb je imao 226% prosjeka BDP-a po stanovniku 17 županija koje su činile hrvatsku periferiju. BDP po stanovniku Hrvatske, bez Grada Zagreba, bio bi 8 125 €, pa bi u tom slučaju iznad prosjeka BDP-a RH po stanovniku bilo 5 županija, a ispod prosjeka čak15.
Udjeli u BDP-u Republike Hrvatske hrvatskih županija 2007. g.
Polarizacija na razini županija i jedinica lokalne samouprave BDP po stanovniku na razini županija se vrlo razlikuje, a na razini jedinica lokalne samouprave razlike u razini BDP-a po stanovniku prelaze 800 posto! Teritorijalno-politička podjela na čak 556 jedinica lokalne i područne samouprave usitnila je teritorijalno-politički ustroj Hrvatske i dodatno ga administrativno, ali i stvarno polarizirala. Po niskoj razini BDP-a po stanovniku posebno se ističu pet slavonskih županija: Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Osječko-Baranjska.
Polarizacija unutar županija Županije koje imaju jači pol razvoja (veće županijsko središte tj. veća urbana sredina) ipak sadržavaju velike dijelove teritorija koji su ispodprosječno razvijeni na razini županije, a uglavnom i na razini razvijenosti cijele Hrvatske. Neka županijska središta i njihova neposredna okolica predstavljaju „oaze“razvoja, koja se izrazitije razvijaju u odnosu na okolni prostor koji čini većinu teritorija županija. Uzrok tome je izrazita polarizacija u razvijenosti Hrvatske .
Polarizacija: urbani i ruralni prostor Hrvatsko selo je u 1990-im godinama ponovno doživjelo novi val odlaska stanovništva, koji ne možemo zanemariti, bez obzira što je depopulacija ruralnih prostora Hrvatske bila kontinuitet koji traje desetljećima. Rat, privatizacije, propast velikih društvenih poduzeća i ekonomska kriza, utjecali su da selo doživi val pauperizacije, od kojeg se ni 15-ak godina nakon svršetka rata nije oporavilo. Urbane sredine, čak i u ispodprosječno razvijenim dijelovima Hrvatske, ipak se razvijaju i raste im broj stanovnika, dok ruralni prostori depopuliraju i sve više zaostaju u razvijenosti. Ovakvi trendovi proizvode daljnju polarizaciju na urbano-ruralno i daljnju pauperizaciju hrvatskog sela. Više od 2/3 teritorija Hrvatske čini tzv. “poljoprivrednu pustinju”, no nažalost ni poljoprivreda više ne donosi mogućnost normalnog života.
Pristupi smanjivanju regionalnih razlika u Hrvatskoj Uravnoteženi regionalni razvoj : Plansko djelovanje države i lokalne i područne (regionalne) samouprave na razvoju manje razvijenih regija, pretpostavlja fiskalnu decentralizaciju i odsutnost političkog arbitriranja; Politička redistribucija sredstava iz Državnog proračuna : Diskrecijsko odlučivanje i dodjela sredstava iz Državnog proračuna uglavnom u područja slabije razvijenosti. Odluke ovise o političkoj situaciji, odnosno o intervencijama koje se planiraju izvesti u pojedinim jedinicama lokalne i područne samouprave.
1. Uravnoteženi regionalni razvoj – preduvjeti: Koherentna i pažljivo planirana politika regionalnog razvoja, sa širokim dijapazonom mjera za poticanje razvoja ispodprosječno razvijenih regija; Maksimalno iskorištavanje sredstava iz pretpristupnih i kasnije (nakon ulaska u EU) strukturnih fondova EU; Snažnija fiskalna i funkcionalna decentralizacija; Velika uloga Fonda za regionalni razvoj; “ Privlačenje stanovništva” samim politikama lokalne i regionalne samouprave.
Uravnoteženi regionalni razvoj – obilježja: Pristup koji može osigurati uspjeh u pokušaju da se dugoročno postigne uravnoteženiji regionalni razvoj Hrvatske i da se smanji polarizacija u razvijenosti. Ključno je prvo napraviti klasifikaciju prostora na: one kojima je potrebno „aktivno“ i one kojima je potrebno „pasivno“ saniranje. Razlika se sastoji u načinu saniranja prostora u odnosu na gospodarske mogućnosti, sadašnju gustoću naseljenosti te kretanje broja stanovnika u budućnosti, prvenstveno određeno unutarnjim migracijama.
2. Politička redistribucija sredstava iz Državnog proračuna – preduvjeti: Odsustvo strateškog promišljanja uravnoteženog razvoja čitavog teritorija Hrvatske ili neprimjenjivanje tog promišljanja/neprovođenje strategije regionalnog razvoja (ako takva i postoji); Fiskalna centralizacija/centralizacija upravljanja ; Politička volja za raspodjelom sredstava za regionalni razvoj ad hoc i diskrecijski. ZAKLJUČAK U Hrvatskoj postoje svi navedeni preduvjeti
Posljedice centralizacije: monocentrični razvoj i periferizacija većine hrvatskih regija U suvremenoj Hrvatskoj, periferiju ne predstavljaju samo dijelovi teritorija koje je nažalost pogodio Domovinski rat i njegove negativne posljedice, nego je periferizacija ubrzano zahvatila mnogo šire prostore. Centralizacija , favoriziranje monocentričnog razvoja i potpuna periferizacija , u smislu razvojnih tokova, većine teritorija Hrvatske, doveli su do izuzetno velikih razlika između hrvatskog sjevera i zapada , te hrvatskog istoka i najvećeg dijela hrvatskog juga , gdje postoji specifična polarizacija na obalu i zaleđe.
Posljedice centralizacije: periferizacija i zaostajanje u razvoju perifernih regija Politikom centralizacije , te razvoja samo dijelova pojedinih problemskih regija (zapadni dio Like, dijelovi dalmatinske obale), država je , istodobno: potpuno ignorirala razvojne potrebe Slavonije i Baranje, Korduna, Banovine i općenito prostora uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, koji ujedno predstavlja i demografsku “crnu rupu”. U prilog tome govori i činjenica da je većina velikih infrastrukturnih projekata i razvojnih tokova potpuno je zaobišla istok Hrvatske i prostor uz granicu s BiH.
Politička redistribucija sredstava iz Državnog proračuna – nedostaci: Politička redistribucija NE MOŽE USPJETI u smanjivanju regionalnih razlika, jer ne proizvodi planiran, izvediv i promišljen regionalni razvoj, nego ad hoc, političkim odlukama nekim jedinicama lokalne ili područne samouprave daje sredstva. Kriteriji raspodjele nisu stvarna razina (ne)razvijenosti i potreba razvoja, kao ni uvažavanje stvarnih razvojnih potencijala neke jedinice lokalne ili područne samouprave. Potrebno je naći rješenje kojim bi se, ako se istodobno želi u većoj mjeri očuvati sadašnju teritorijalno-političku podjelu Hrvatske, pronašao način razvoja Hrvatske na razini regija.
Zaključci o regionalnim razlikama: razvijeni hrvatski sjever i zapad, nerazvijeni istok i jug Statistika BDP-a na županijskoj razini ne mjeri životni standard stanovništva niti kvalitetu života, te su razlike između Zagreba i ostatka Hrvatske u razini životnog standarda i kvalitete života ipak manje nego razlike prema razini BDP-a po stanovniku. Oko ¾ hrvatskog teritorija predstavlja prostore koji su prema razini BDP-a po stanovniku ispod državnog prosjeka. Hrvatska je izrazito polarizirana država u kojoj prevladava polarizacija u razvijenosti na razvijeniji sjever i zapad, te manje razvijeni istok i jug. Razlike se u velikoj mjeri podudaraju s rasporedom hrvatskih prostora koji su bili neposredno (okupacija, velike ratne štete) ili posredno zahvaćeni Domovinskom ratom (propast gospodarstva, negativni demografski trendovi, prometna izolacija itd.).
Zaključci o regionalnim razlikama: problemske regije Hrvatske Slavonija i Baranja – najveća problemska regija Hrvatske, regija u krizi, koja hitno treba pomoć države, kroz politiku poticanja regionalnog razvoja; Druga problemska regija Hrvatske su Kordun i Banovina ; Treća problemska regija Hrvatske su istočni dio Like i Dalmatinska zagora. Ovakva klasifikacija je nužna jer izdvajanje na županijskoj razini ne pokazuje pravo stanje stvari, pošto su u Ličko-senjskoj i dalmatinskim županijama prisutne velike razlike u razvijenosti unutar županija.
Osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja Orijentacija na planiran, s državne razine potaknut i vođen jači razvoj ispodprosječno razvijenih prostora Hrvatske; Razvoj treba biti primarno planiran na razini regija , a ne primarno na razini županija i općina – i pojam “regionalni razvoj” upućuje nas na razinu s koje treba planirati razvoj hrvatskih prostora – regionalnu ; Identifikacija problemskih regija kao cjelina , koje zahtijevaju koherentan pristup razvoju prvenstveno na razini regije; Prije početka provedbe nove politike regionalnog razvoja, nužno je izvršiti novu podjelu Hrvatske na NUTS2 regije, u kojoj će Grad Zagreb biti posebna regija;
Osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja Razvoj treba planirati na razini regija. Županije i općine nemaju dovoljno administrativnih ni financijskih kapaciteta da provode regionalni razvoj; Jačanje administrativnih kapaciteta tijela državne uprave, kako bi uspješnije sudjelovala u povlačenju sredstava iz pretpristupnih, a nakon ulaska u EU strukturnih fondova Europske unije ( Objective 1 i 2 ) i Europskog kohezijskog fonda; Izbaciti političko, diskrecijsko odlučivanje iz buduće politike regionalnog razvoja; Donošenje Strategije regionalnog razvoja.

More Related Content

Mogućnosti održivog regionalnog razvoja hrvatske dr.sc.petar kurečić

  • 1. MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG REGIONALNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DR. SC. PETAR KUREČIĆ 12. SVIBNJA 2010.
  • 2. Na što želimo ukazati? Cilj je ukazati na: Razlike u razvijenosti između hrvatske jezgre i periferije, te razlike u razvijenosti hrvatskih županija; Uzroke i posljedice polarizacije razvijenosti hrvatskih regija i županija; Potrebu smanjivanja regionalnih razlika u razvijenosti, kroz stvarnu praksu uravnoteženog regionalnog razvoja Republike Hrvatske; Osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja.
  • 3. Stanje: izrazita polarizacija u razvoju Hrvatske Prema razini razvijenosti regija, županija, gradova i općina, u Hrvatskoj je prisutna izrazita polarizacija . Izrazita polarizacija u razvijenosti vidljiva je i u podjeli na: hrvatsku jezgru i periferiju; urbane i ruralne prostore; u Dalmaciji na obalu Jadranskog mora i zaleđe; u kontinentalnoj Hrvatskoj na prostore uz glavne prometne koridore i one udaljenije od prometnih koridora.
  • 4. Cilj: smanjivanje regionalnih razlika u razvijenosti Smanjivanje regionalnih razlika u Hrvatskoj može se postići kroz uravnoteženiji regionalni razvoj . Kako bi se to postiglo, manje razvijene regije, koje čine većinu hrvatskog teritorija i u njima živi više od polovine hrvatskog stanovništva, trebale bi se razvijati brže od razvijenih regija. Na smanjivanje regionalnih razlika može utjecati prvenstveno politika regionalnog razvoja, koja je u Hrvatskoj nepostojeća ili ne daje rezultate, čemu u prilog govore: sve veće regionalne razlike , praćene iseljavanjem stanovništva iz manje razvijenih u razvijenije prostore, što dovodi do još većih regionalnih razlika.
  • 5. Razmjeri polarizacije: jezgra-periferija Hrvatske, 2007. g. 17 od 21 hrvatske županije (hrvatska periferija) su po razini BDP-a po stan. bile ispod hrvatskog prosjeka [1] . Obuhvaćaju 47 771 čet. km. ili 84.4% teritorija RH i u njima je živjelo 3 006 497 stan. ili 67.8% stanovništva RH, te su ostvarile BDP od 22 332 mil. € ili 52.1% BDP-a RH; Četiri županije (hrvatska jezgra): Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, s BDP-om po stan. iznad hrvatskog prosjeka obuhvaćaju 8 823 čet. km ili 15.6% teritorija RH, a u njima je živjelo 1 429 485 stan. ili 32.2% stanovništva RH; Ove četiri županije ostvarile su u 2007. g. BDP od 20 501milijuna € ili 47.9% BDP-a RH; Prosječni BDP po stan. u ove četiri županije iznosio je 14 341 € (149% hrvatskog prosjeka). Razlika u razini BDP-a po stan. između navedenih i ostalih županija (prosječni BDP od 7 428 € po stan.) iznosila je 193%! [ 1] Svi podaci o BDP-u odnose se na 2007. g., a o stanovništvu su preuzeti iz Popisa stanovništva 2001. g. Podaci se temelje na privremenim godišnjim podacima bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) Republike Hrvatske za 200 7 . koji su zbroj tromjesečnih obračuna BDP-a. BDP na razini prostornih jedinica za statistiku 2. razine i županija  po stanovniku mjeri proizvodnost, a ne životni standard. Izvori podataka: Priopćenje Državnog zavoda za statistiku-bruto domaći proizvod za Republiku Hrvatsku, prostorne jedinice za statistiku 2. razine i županije u 2007. g., 01. ožujka 2010. g.
  • 6. BDP po stanovniku županija Republike Hrvatske 2007. g.
  • 7. BDP, BDP po stanovniku i indeksi za usporedbu BDP-a po stanovniku regija 2. razine (NUTS2) i županija Hrvatske 2007. g. Izvor: Bruto domaći proizvod za Republiku Hrvatsku, prostorne jedinice za statistiku 2. razine i županije u 2007. g. Priopćenje Državnog zavoda za statistiku, 01. ožujka 2010. g. Prostorne jedinice za statistiku 2. razine i županije BDP (u mil. €) BDP (po stan. u €) Rang (prema BDP-u po stan.) Indeks (BDP po stan. Hrvatske=100) Indeks (Minimalni BDP po stan. županije u Hrvatskoj= 100) Republika Hrvatska 42 833 9 656 // 100 181 Sjeverozapadna Hrvatska 20 040 12 010 1. 124 225 Grad Zagreb 13 176 16 766 1. 174 314 Zagrebačka 2 392 7 360 14. 76 138 Krapinsko-zagorska 984 7 144 16. 74 134 Varaždinska 1 490 8 223 6. 85 154 Koprivničko-križevačka 1 103 9 142 5. 95 171 Međimurska 894 7 581 13. 79 142 Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska 8 938 6 851 3. 71 128 Bjelovarsko-bilogorska 847 6 691 18. 69 125 Virovitičko-podravska 616 6 923 17. 72 130 Požeško-slavonska 541 6 505 19. 67 122 Brodsko-posavska 931 5 345 21. 55 100 Osječko-baranjska 2 538 7 875 10. 82 147 Vukovarsko-srijemska 1 144 5 756 20. 60 108 Karlovačka 1 052 7 825 11. 81 146 Sisačko-moslavačka 1 269 7 200 15. 75 135 Jadranska Hrvatska 13 855 9 471 2. 98 177 Primorsko-goranska 3 406 11 177 3. 116 209 Ličko-senjska 411 8 039 7. 83 150 Zadarska 1 380 7 980 9. 83 149 Šibensko-kninska 892 7 799 12. 81 146 Splitsko-dalmatinska 3 847 8 003 8. 83 150 Istarska 2 654 12 463 2. 129 233 Dubrovačko-neretvanska 1 265 10 042 4. 104 188
  • 8. Razlike u razvijenosti NUTS2 regija Republike Hrvatske (kroz pokazatelje udjela NUT2 regija u BDP-u i stanovništvu Republike Hrvatske) Udjeli NUTS2 regija u BDP-u RH 2007. g. Udjeli NUTS2 regija u stanovništvu RH 2008. g.
  • 9. Razmjeri polarizacije: Zagreb-ostatak Hrvatske, 2007. g. BDP Hrvatske u 2007. g. bio je 42 833 milijuna €. Od toga je Grad Zagreb (785 866 stanovnika) ostvario 13 176 milijuna €, a ostatak Hrvatske (3 650 116 stanovnika) 29 657 milijuna €. Grad Zagreb ostvario je 2007. g. 31% hrvatskog BDP-a i imao je 74% veći BDP po stanovniku (16 766 €) od prosjeka RH (9 656 €). Razlika BDP-a po stanovniku između Grada Zagreba i Brodsko-posavske županije (5 345€) bila je 314%! Grad Zagreb je imao 226% prosjeka BDP-a po stanovniku 17 županija koje su činile hrvatsku periferiju. BDP po stanovniku Hrvatske, bez Grada Zagreba, bio bi 8 125 €, pa bi u tom slučaju iznad prosjeka BDP-a RH po stanovniku bilo 5 županija, a ispod prosjeka čak15.
  • 10. Udjeli u BDP-u Republike Hrvatske hrvatskih županija 2007. g.
  • 11. Polarizacija na razini županija i jedinica lokalne samouprave BDP po stanovniku na razini županija se vrlo razlikuje, a na razini jedinica lokalne samouprave razlike u razini BDP-a po stanovniku prelaze 800 posto! Teritorijalno-politička podjela na čak 556 jedinica lokalne i područne samouprave usitnila je teritorijalno-politički ustroj Hrvatske i dodatno ga administrativno, ali i stvarno polarizirala. Po niskoj razini BDP-a po stanovniku posebno se ističu pet slavonskih županija: Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Osječko-Baranjska.
  • 12. Polarizacija unutar županija Županije koje imaju jači pol razvoja (veće županijsko središte tj. veća urbana sredina) ipak sadržavaju velike dijelove teritorija koji su ispodprosječno razvijeni na razini županije, a uglavnom i na razini razvijenosti cijele Hrvatske. Neka županijska središta i njihova neposredna okolica predstavljaju „oaze“razvoja, koja se izrazitije razvijaju u odnosu na okolni prostor koji čini većinu teritorija županija. Uzrok tome je izrazita polarizacija u razvijenosti Hrvatske .
  • 13. Polarizacija: urbani i ruralni prostor Hrvatsko selo je u 1990-im godinama ponovno doživjelo novi val odlaska stanovništva, koji ne možemo zanemariti, bez obzira što je depopulacija ruralnih prostora Hrvatske bila kontinuitet koji traje desetljećima. Rat, privatizacije, propast velikih društvenih poduzeća i ekonomska kriza, utjecali su da selo doživi val pauperizacije, od kojeg se ni 15-ak godina nakon svršetka rata nije oporavilo. Urbane sredine, čak i u ispodprosječno razvijenim dijelovima Hrvatske, ipak se razvijaju i raste im broj stanovnika, dok ruralni prostori depopuliraju i sve više zaostaju u razvijenosti. Ovakvi trendovi proizvode daljnju polarizaciju na urbano-ruralno i daljnju pauperizaciju hrvatskog sela. Više od 2/3 teritorija Hrvatske čini tzv. “poljoprivrednu pustinju”, no nažalost ni poljoprivreda više ne donosi mogućnost normalnog života.
  • 14. Pristupi smanjivanju regionalnih razlika u Hrvatskoj Uravnoteženi regionalni razvoj : Plansko djelovanje države i lokalne i područne (regionalne) samouprave na razvoju manje razvijenih regija, pretpostavlja fiskalnu decentralizaciju i odsutnost političkog arbitriranja; Politička redistribucija sredstava iz Državnog proračuna : Diskrecijsko odlučivanje i dodjela sredstava iz Državnog proračuna uglavnom u područja slabije razvijenosti. Odluke ovise o političkoj situaciji, odnosno o intervencijama koje se planiraju izvesti u pojedinim jedinicama lokalne i područne samouprave.
  • 15. 1. Uravnoteženi regionalni razvoj – preduvjeti: Koherentna i pažljivo planirana politika regionalnog razvoja, sa širokim dijapazonom mjera za poticanje razvoja ispodprosječno razvijenih regija; Maksimalno iskorištavanje sredstava iz pretpristupnih i kasnije (nakon ulaska u EU) strukturnih fondova EU; Snažnija fiskalna i funkcionalna decentralizacija; Velika uloga Fonda za regionalni razvoj; “ Privlačenje stanovništva” samim politikama lokalne i regionalne samouprave.
  • 16. Uravnoteženi regionalni razvoj – obilježja: Pristup koji može osigurati uspjeh u pokušaju da se dugoročno postigne uravnoteženiji regionalni razvoj Hrvatske i da se smanji polarizacija u razvijenosti. Ključno je prvo napraviti klasifikaciju prostora na: one kojima je potrebno „aktivno“ i one kojima je potrebno „pasivno“ saniranje. Razlika se sastoji u načinu saniranja prostora u odnosu na gospodarske mogućnosti, sadašnju gustoću naseljenosti te kretanje broja stanovnika u budućnosti, prvenstveno određeno unutarnjim migracijama.
  • 17. 2. Politička redistribucija sredstava iz Državnog proračuna – preduvjeti: Odsustvo strateškog promišljanja uravnoteženog razvoja čitavog teritorija Hrvatske ili neprimjenjivanje tog promišljanja/neprovođenje strategije regionalnog razvoja (ako takva i postoji); Fiskalna centralizacija/centralizacija upravljanja ; Politička volja za raspodjelom sredstava za regionalni razvoj ad hoc i diskrecijski. ZAKLJUČAK U Hrvatskoj postoje svi navedeni preduvjeti
  • 18. Posljedice centralizacije: monocentrični razvoj i periferizacija većine hrvatskih regija U suvremenoj Hrvatskoj, periferiju ne predstavljaju samo dijelovi teritorija koje je nažalost pogodio Domovinski rat i njegove negativne posljedice, nego je periferizacija ubrzano zahvatila mnogo šire prostore. Centralizacija , favoriziranje monocentričnog razvoja i potpuna periferizacija , u smislu razvojnih tokova, većine teritorija Hrvatske, doveli su do izuzetno velikih razlika između hrvatskog sjevera i zapada , te hrvatskog istoka i najvećeg dijela hrvatskog juga , gdje postoji specifična polarizacija na obalu i zaleđe.
  • 19. Posljedice centralizacije: periferizacija i zaostajanje u razvoju perifernih regija Politikom centralizacije , te razvoja samo dijelova pojedinih problemskih regija (zapadni dio Like, dijelovi dalmatinske obale), država je , istodobno: potpuno ignorirala razvojne potrebe Slavonije i Baranje, Korduna, Banovine i općenito prostora uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, koji ujedno predstavlja i demografsku “crnu rupu”. U prilog tome govori i činjenica da je većina velikih infrastrukturnih projekata i razvojnih tokova potpuno je zaobišla istok Hrvatske i prostor uz granicu s BiH.
  • 20. Politička redistribucija sredstava iz Državnog proračuna – nedostaci: Politička redistribucija NE MOŽE USPJETI u smanjivanju regionalnih razlika, jer ne proizvodi planiran, izvediv i promišljen regionalni razvoj, nego ad hoc, političkim odlukama nekim jedinicama lokalne ili područne samouprave daje sredstva. Kriteriji raspodjele nisu stvarna razina (ne)razvijenosti i potreba razvoja, kao ni uvažavanje stvarnih razvojnih potencijala neke jedinice lokalne ili područne samouprave. Potrebno je naći rješenje kojim bi se, ako se istodobno želi u većoj mjeri očuvati sadašnju teritorijalno-političku podjelu Hrvatske, pronašao način razvoja Hrvatske na razini regija.
  • 21. Zaključci o regionalnim razlikama: razvijeni hrvatski sjever i zapad, nerazvijeni istok i jug Statistika BDP-a na županijskoj razini ne mjeri životni standard stanovništva niti kvalitetu života, te su razlike između Zagreba i ostatka Hrvatske u razini životnog standarda i kvalitete života ipak manje nego razlike prema razini BDP-a po stanovniku. Oko ¾ hrvatskog teritorija predstavlja prostore koji su prema razini BDP-a po stanovniku ispod državnog prosjeka. Hrvatska je izrazito polarizirana država u kojoj prevladava polarizacija u razvijenosti na razvijeniji sjever i zapad, te manje razvijeni istok i jug. Razlike se u velikoj mjeri podudaraju s rasporedom hrvatskih prostora koji su bili neposredno (okupacija, velike ratne štete) ili posredno zahvaćeni Domovinskom ratom (propast gospodarstva, negativni demografski trendovi, prometna izolacija itd.).
  • 22. Zaključci o regionalnim razlikama: problemske regije Hrvatske Slavonija i Baranja – najveća problemska regija Hrvatske, regija u krizi, koja hitno treba pomoć države, kroz politiku poticanja regionalnog razvoja; Druga problemska regija Hrvatske su Kordun i Banovina ; Treća problemska regija Hrvatske su istočni dio Like i Dalmatinska zagora. Ovakva klasifikacija je nužna jer izdvajanje na županijskoj razini ne pokazuje pravo stanje stvari, pošto su u Ličko-senjskoj i dalmatinskim županijama prisutne velike razlike u razvijenosti unutar županija.
  • 23. Osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja Orijentacija na planiran, s državne razine potaknut i vođen jači razvoj ispodprosječno razvijenih prostora Hrvatske; Razvoj treba biti primarno planiran na razini regija , a ne primarno na razini županija i općina – i pojam “regionalni razvoj” upućuje nas na razinu s koje treba planirati razvoj hrvatskih prostora – regionalnu ; Identifikacija problemskih regija kao cjelina , koje zahtijevaju koherentan pristup razvoju prvenstveno na razini regije; Prije početka provedbe nove politike regionalnog razvoja, nužno je izvršiti novu podjelu Hrvatske na NUTS2 regije, u kojoj će Grad Zagreb biti posebna regija;
  • 24. Osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja Razvoj treba planirati na razini regija. Županije i općine nemaju dovoljno administrativnih ni financijskih kapaciteta da provode regionalni razvoj; Jačanje administrativnih kapaciteta tijela državne uprave, kako bi uspješnije sudjelovala u povlačenju sredstava iz pretpristupnih, a nakon ulaska u EU strukturnih fondova Europske unije ( Objective 1 i 2 ) i Europskog kohezijskog fonda; Izbaciti političko, diskrecijsko odlučivanje iz buduće politike regionalnog razvoja; Donošenje Strategije regionalnog razvoja.