The Latin alphabet developed from the Greek alphabet in the 7th century BC and was later adopted by other European peoples. Originally containing 21 letters, Romans added Y and Z from Greek to write Greek loanwords. The letter V represented both the consonant [v] and vowel [u] until the 18th century when U was developed. Today the Latin alphabet contains 24 letters and has evolved over 2500 years to become a dominant writing system globally.
3. Prostorno, zauzima podruje Istonog Rimskog Carstva
koje je nastalo 285.g. kada Dioklecijan administrativno
dijeli carstvo na zapadno i istono
U njegov sastav ukljueni su ju転ni djelovi Balkanskog
poluotoka, Egejski poluotok, zapadni dio Male Azije,
Ravenna, Venecija, jug Italije, Mezopotamija, Sirija i
Sjeverna Afrika (vrijeme Justinijana I.)
Kasnije, nakon provale Turaka, teritorij mu se znatno
smanjuje
Glavni grad je Konstantinopolis (Carigrad, danas Istanbul)
Bizantsko carstvo opstaje jo邸 puno tisuljee nakon pada
zapadnog Carstva, do 1453.g. kada pada Carigrad
4. Rano -bizantsko razdoblje (od Konstantina
Velikog do Justinijana Velikog)
Zlatno ili klasino doba (527.-726.), vrhunac za cara
Justinijana (527. - 565.g.). To je vrijeme apsolutne moi
dr転ave koja je uspjela doi sve do Ravene, Venecije i
Juga Italije
doba ikonoklazma (zabrana ljudskog lika unutar
sakralne graevine) (726. - 843.g.)
doba Makedonske i Komnenske dinastije (11. i 12.
st.) - u ovoj fazi nakratko carstvo zauzimaju
Mleani (Latinsko Carstvo)
Doba dinastije Paleologa (vrijeme propadanja i
raspada Carevine).
6. Prvi bizantski car
Osniva Konstantinopolisa grada koji se razvio na
obalama Bospora, na prostoru malenog mjesta
Byzantium
Konstantinopolis je graen po uzoru na Rim te ga
Konstantin progla邸ava glavnim gradom Carstva
Odr転ava se kontinuitet rimske prostorne
organizacije forum, hipodrom, carska palaa,
cardo i decumanus
Teodozijeve zidine (u vrijeme Justinijana potpuno
odvajaju grad na poluotoku od kopna, u grad se
moglo ui i izai samo na jedna vrata)
7. Gri naziv za crkvu Svete Mudrosti
Najvea je crkva Bizantskog Carstva te jedna od
najveih crkava uope
Poeo ju je graditi Konstantin Veliki no
nastradala je u po転aru. Obnovljena je i pro邸irena
krajem 4.st. ali je do temelja razru邸ena u pobuni
Nika 532.g.
Justinijan zapoinje ponovo s gradnjom koja traje
samo 5.godina.
Arhitekti koji su je projektirali Antemije iz Trala
i Izidor iz Mileta
16. U 6. stoljeu ispred ulaza na zapadu bio je etvrtasti atrij kojega vi邸e
nema. Dvostruki narteks na ulazu prekriven je redom od devet
kri転nih svodova
Prolazom kroz glavni trodjelni ulaz sa carskim vratima mo転e se
vidjeti apsida na suprotnom, istonom, kraju crkve kao kod
ranokr邸anskih bazilika. No, za razliku od longitudinalnog
simetrinog broda, Aja Sofija ima centralni plan. Vanjski
pravokutnik, gotovo kvadrat, odreuje tlocrt cjeline. Iznad
sredi邸njeg kvadrata nalazi se ogromna kupola koja je s istone i
zapadne strane podr転ana s dvije polukupole, tvorei tako
centralizirani longitudinalni prostor. Polukupole su sa suprotnih
strana podr転ane s po dvije polukru転ne apside, koje su opet podr転ane
s arkadama i jo邸 manjim polukupolama. Ritam postupnog sila転enja,
ra邸lanjivanja volumena u niz sve brojnijih i manjih tijela jest ritam
postupnog konstruktivnog rastereivanja i preno邸enja tereta kupole
na sve, i najudaljenije dijelove graevine. Na ovaj nain arhitekti su
postigli ogroman jedinstven unutra邸nji prostor koji veliinom nije
postignut sve do gradnje Bazilike sv. Petra u Rimu (1564.).
Na kutovima centralnog prostora di転e se osam stubova, koji tvore
konstruktivni kostur. Izmeu njih arkade sa stupovima u dvije eta転e
(galerije) razgraniuju sredi邸nji prostor od bonih prostora i
nadsvoeni su kri転nim svodovima..
17. Kupola stoji na pandantivimam (trokutasti segmenti konkavnih stranica) kojima se
ve転e na etiri golema luka. Zbog dojma lebdenja su pandantivi i dobili ime (latinski
pendere = visjeti). Zahvaljujui njima omoguen je glatki prijelaz s etvrtaste osnove
na kru転ni oblik kupole i arhitekti su mogli graditi vee i lak邸e kupole. Kupola je
najraniji primjer uporabe pandantiva velikih dimenzija i oznaila je svu bizantsku
gradnju poslije.
Kupola je izgraena jednim slojem opeke ime je stvorena tanka stjenka koja je
minimalizirala te転inu pandantiva. Unutarnji pogled pokazuje kako je svaki od 40
malenih polukru転nih prozora u bazi kupole odvojen malim svodnim lukom ime je
ojaana iznutra. Ovi prozori dopu邸taju zrakama svjetlosti da ulaze u crkvu iz svih
smjerova (u jednom trenutku nam se mo転e uiniti kako kupola lebdi odvojena od crkve
ranokr邸anska simbolika savr邸enog kruga kao Kraljevstva Nebeskog).
Lunete (polukru転ni zidovi ispod lukova) sjevernog i ju転nog zida imaju dva reda
prozora, pet iznad sedam. Svaka polukupola takoer ima po pet prozora. Bogata
uporaba prozora i arkada na Aja Sofiji stvara dojam lakoe i otvorenosti prostora.
Lukovi koji spajaju bone brodove s glavnim imaju kapitele koji su izdubljeni bogatim
biljnim uzorcima i pleterom (tzv. naborani kapiteli). Njihove malene volute podsjeaju
na antike elemente koji su opet potisnuti treperavim bizantskim stilom. Posebnom
tehnikom bu邸enja kamena postignuta je igra svjetlosti i sjene koja sugerira da u
kapitelu postoji 邸upljina koja negira njegovu konstruktivnu ulogu. Nadalje je masivnost
konstruktivnih elemenata negirana (skrivena) mozaicima i reljefno uokvirenim
mramornim ploama koje djeluju ljepotom svoje strukture.
Aja Sofija, za razliku od Justinijanove San Vitale u Ravenni, je bila carska graevina.
Izgraena za Cara i njegov dvor, a ne kao crkva za molitvu cijele zajednice. Sveenstvo
je zauzimalo polovicu centralnog prostora, a car sa svojom pratnjom drugu polovicu.
18. Bogata bizantskim spomenicima
Izgraene su u kratkom razdoblju ak tri crkve
San Vitale
San Apollinare in Classe
San Apollinare Nuovo
Dok je San Vitale crkva centralnog tlocrta, druge
dvije su longitudinalnog; to su jednostavne,
trobrodne bazilike istih linija , s narteksom i
bazilikarnim osvjetljenjem.
33. Mozaik je slikarska tehnika, koja se izvodi slaganjem raznobojnih, manje ili
vi邸e pravilnih kockica kamena, obojenog stakla, glazirane keramike.
Kamene kockice dobivaju se usitnjavanjem (ekiem, klije邸tima) razliitih
vrsta obojenog kamena. Tako usitnjene, kockice se koriste ovisno o svom
obliku i boji. Kockice se utiskuju u svje転u 転buku ili cement.
Mozaikom se oslikavaju zidne, podne ili svodne povr邸ine. Podni mozaici su
uglavnom od kamenia, a zidni mogu biti i od drugih materijala.
Zlatno razdoblje mozaik je do転ivio u Bizantu (prije toga je 邸iroku upotrebu
imao u Grkoj i Rimu), pa iako se kasnije koristio, manje je bivao zastupljen
nego neke druge, jednostavnije slikarske tehnike. Jo邸 od drevnih (antikih)
vremena poznata su nam dva naina izvedbe mozaika:
opus tesselatum - sastavljen od kamenih kockica (nisu uvijek istih dimenzija)
a izmeu kockica vidljiv je vezivni materijal (tzv. fuge)
opus vermiculatum - sastavljen od sitnijih kockica, meusobno tijesno
povezanih, tako da se jedva vide ivice i meuprostori izmeu njih. Kockice su
uglavnom iste veliine, a izraene su od kamena, stakla ili glaziranih
odlomaka keramike.
34. Bizantski ideal ljepote:
visoke istanjene figure, ovalnih glava sa
prodornim oima, povijenim obrvama, dugog i
tankog nosa, malih usta, malih stopala u odnosu
na veliinu tijela, te rasko邸no dekorirane i
stilizirane odjee.
Svaka scena je li邸ena pokreta. Likovi na tim
mozaicima su tipizirani, statini, ceremonijalni,
ogromnih bademastih oiju, a pozadina je zlatna
(nebo je uvijek boje zlata u ranom kr邸anstvu).
Likovi se javljaju poredani u ravnim linijama
stopala i oi su svima u istoj ravnini (nema visokih
i niskih likova)
