More Related Content
Similar to Tehnike razrednog ened+żmenta (20)
More from Andrija Kozina (9)
Tehnike razrednog ened+żmenta
- 1. RAZREDNI MENEDŽMENT STILOVI VOĐENJA RAZREDA Andrija Kozina, mag. paed.* Sažetak: Sve više se koristi pojam menedžmenta u odgoju i obrazovanju pod raznim nazivima: prosvjetni menedžment, pedagoški menedžment, obrazovni menedžment, školski menedžment i sl. Stanić (2006: 22) smatra da se pod menedžmentom u obrazovanju smatra koordinacija ljudskih i materijalnih potencijala u području odgoja i obrazovanja kako bi se postigli ciljevi utvrđeni državnom, lokalnom i školskom prosvjetnom politikom. Menedžerski stil je način ponašanja i djelovanja menedžera. Vođenje je podsustav i odnosi se samo na usklađivanje svih raspoloživih resursa za ostvarenje ciljeva obrazovne ustanove ili škole. Postoje različit nazivi za različite stilove vođenja ali prilikom opisivanja samog stila nema velikih razlika u poimanju. Stilovi vođenja određuju same učitelje pa stoga imamo autokretskog učitelja, demokratskog učitelja, emocionalnog učitelja i laissez-faire učitelja. Ako želimo imati istinsko demokratsko društvo, tada moramo prije svega demokratizirati svoje škole jer u šDZma počinje demokratizacija svakog društva. Ključne riječi: upravljanje, rukovođenje, vođenje, stilovi vođenja učitelja. Uvod: Suvremeni školski sustavi da bi zadovoljili izazove sadašnjice sve više koriste ekonomske znanosti u razvoju školskih institucija. Sve više se koristi pojam menedžmenta u odgoju i obrazovanju pod raznim nazivima: prosvjetni menedžment, pedagoški menedžment, obrazovni menedžment, školski menedžment i sl. Stanić (2006: 22) smatra da se pod menedžmentom u obrazovanju smatra koordinacija ljudskih i materijalnih potencijala u području odgoja i obrazovanja kako bi se postigli ciljevi utvrđeni državnom, lokalnom i školskom prosvjetnom politikom. Svima je poznato da na kvalitetno ozračje škole utječe kvalitetno vodstvo kao i svi prosvjetni djelatnici: pedagozi, učitelji, učenici i administrativne službe. Učitelj nije više samo izvor znanja nego on postaje sve više medijator, voditelj, posrednik i savjetnik učenika. Zadaća mu je da uz što manje intervencija, postavlja razinu kognitivnog izazova da pobudi u učeniku usvajanje novog znanja. Drugim riječima sam učenik traži i procjenjuje izvore znanja te sukladno svojim individualnim sposobnostima iste koristi za ostvarenje zadanog cilja. Suvremeno opažanje učitelja kao refleksivnog praktičara i akcijskog istraživača ne isključuje, nego naprotiv, potencira važnost nastavničkih vještina i njihove kompetentne primjene u složenim odgojnoobrazovnim situacijama. (Mušnović, Vasilj, Kovačević. 2010.). Učenicima se stalno mora dosljedno pokazivati što se od njih očekuje, viša kvaliteta rada kao i brži napredak u usvajanju znanja. Škola danas djeluje u složenim demokratskim uvjetima što sve više otežava ostvarivanje odgojnoobrazovnih zadaća. Nažalost šDZ je još uvijek kruto nadzirana i praćena državna ustanova, gdje učitelj nema samostalnost u odlučivanju i vođenju. Kyriacou (2001.) napominje da je najvažnija zadaća s kojom se susreće učitelj pobuditi i održati učeničko sudjelovanje u radu cijeli nastavni sat da bi se postigli željeni pedagoški ciljevi. Kvalitetno vođenje nastavnog sata obuhvaća sva umijeća potrebna da se osigura maksimalno sudjelovanje učenika u provedbi nastavnog procesa.
- 2. Upravljanje, rukovođenje i vođenje Kao prvo moramo napraviti razliku između upravljanja, rukovođenja i vođenja. Upravljanje je viši nivo to je zapravo funkcija vlasnika koja se zasniva na pravnoj regulativi i po svojoj naravi je upravno-administrativna funkcija. Samo upravljanje je izuzetno pravno regulirano samim time mu je autonomija vrlo mala Rukovođenje je izvršna funkcija upravljanja i odnosi se na usklađivanje svih ljudskih, materijalnih i drugih potencijala u cilju ostvarivanja neke obrazovne ustanove. Samo rukovođenje je dijelom regulirano raznim propisima ali uvijek ima mogućnosti domišljatosti i kreativnosti u raznim životnim situacijama. Vođenje je podsustav i odnosi se samo na usklađivanje svih raspoloživih resursa za ostvarenje ciljeva obrazovne ustanove ili škole. Ono čini okosnicu djelovanja u samoj ustanovi i svrha mu je uspješno ostvarenje odgojnih ciljeva. To je rad struke i on se ne nalazi u zakonskim regulativama i pravilnicima nego u znanstvenim spoznajama stoga je autonomija nastavnika velika. U slici br. 1 lakše se može vidjeti povezanost između upravljanja, rukovođenja i vođenja. Usklađivanje materijalnih i ljudskih resursa/potencijala da se ostvare odgojno -obrazovni ciljevi Obrazovni menedžment menedžment sustava *narav – upravna (administrativna) *nositelj – vlast i / ovlaštene institucije *pravna reguliranost- izrazita *autonomija - minimalna Upravljanje menedžment institucije / ustanove Rukovođenje *narav – upravna i stručna *nositelj – ministar, pročelnik, ravnatelj,.... *pravna reguliranost- umjerena *autonomija - osrednja Vođenje menedžment (vođenje ljudskog potencijala) *narav – stručna *nositelj – ministar, pročelnik, ravnatelj, pedagog, nastavnik... *pravna reguliranost- minimalna *autonomija - velika SLIKA 1 POVEZANOST IZMEĐU UPRAVLJANJA, RUKOVOĐENJA I VOĐENJA (STANIČIĆ, 2006) Upitnik o osobnom stilu vođenja U teoriji i praksi imamo razne vrste stilova vođenja. Najčešće se kao temeljne osobine stila uzimaju osobni karakter voditelja, sami odnosi između nadređenog i podređenog, iskorištavanja položaja i dodijeljenog autoriteta kao i sam odnos prema izvršenju dobivene zadaće. U praksi se rijetko susreću potpuno autoritarni i potpuno demokratski nastavnici. U vođenju više se može govoriti prevladavanju jednih ili drugih karakteristika. (Bognar, L. Matijević, M. 2002.) U ovom dijelu prikazali bi upitnik s koji je Santrock (2005.) pokušao odrediti osobne stilove vođenja učitelja u razredu. 2
- 3. U Uopće se ne Ne slažem Neodlučan R.br. TVRDNJA Slažem se potpunosti slažem se sam se slažem Ako učenik remeti red, bez 1 rasprave ću ga zapisati radi 1 2 3 4 5 kazne. Učenicima ne želim nametati 1 2 3 4 5 2 nikakva pravila. Dok učenici slušaju predavanje u 3 razredu moraju vladati red i 1 2 3 4 5 tišina. Brinem ne samo o tome što, već i 1 2 3 4 5 4 kako učenici uče. Nije moj problem ako učenik 1 2 3 4 5 5 kasni sa izradom domaće zadaće. Ne želim kažnjavati učenike jer 6 to može povrijediti njihove 1 2 3 4 5 osjećaje. Pripreme za nastavu nisu vrijedne 1 2 3 4 5 7 truda. Uvijek nastojim objasniti zašto 1 2 3 4 5 8 vrijedi neko pravilo ili odluka. Ne prihvaćam isprike za 1 2 3 4 5 9 kašnjenje. Promišljanja učenika važniji su 1 2 3 4 5 10 mi nego kontrola razreda. Učenici znaju da smiju prekinuti 1 2 3 4 5 11 predavanje ako imaju pitanja. Potičem učenike da pokazuju 1 2 3 4 5 12 svoje emocije. Ovisno o većini odgovora na pojedine tvrdnje i dobivenom zbroju određenih tvrdnji, moguće je definirati četiri vrste stilova vođenja razreda, a samim time i četiri vrste učitelja a to su: autokratski, demokratski, emocionalni i laissez-faire učitelj. ako je zbroji tvrdnji pod rednim brojem 1, 3, 9. najveći to je autokratski učitelj ako je zbroji tvrdnji pod rednim brojem 4, 8, 11. najveći to je demokratski učitelj ako je zbroji tvrdnji pod rednim brojem 6, 10, 12. najveći to je emocionalni učitelj ako je zbroji tvrdnji pod rednim brojem 2, 5, 7. najveći to je laissez-faire učitelj Stilovi vođenja razreda Da bi objasnili što je to stil vođenja razreda moramo prvo razjasniti što je to menedžerski stil. To je općeniti način ponašanja i djelovanja menedžera. Pobliže ga određuje odnos prema suradnicima i podređenima, način postavljanja ciljeva, odlučivanja, komunikacije, kontrole i sl. (Poslovni rječnik. 1995, p. 325 i 326) Samo vođenje je utjecaj na jednu ili više osoba, s ciljem da im se promjeni njihovo gledište ili ponašanje (Ammelburg, 1992.). Utjecaj na druge može se samo na osnovu straha ili povjerenja. Vođenja se danas polako mijenjaju u suradničko ili timsko vođenje. Nastavnik stvara, partnerske odnose sa učenicima i motivacijsko ozračje u učionici, razredu. Vođenje se 3
- 4. u veliku mjeru oslanja na suradnju nastavnika s učenicima. Nastavnik kao prvo mora stvoriti kvalitetno ozračje, u kojem se mora znati tko treba što poduzeti za dobrobit škole, razreda i samog učenika. Da bi vođenje bilo što učinkovitije moramo uključiti motivaciju, kvalitetnu komunikaciju i zajedničko kreiranje ciljeva. Glasser (1994.) napominje da kvalitetni nastavnici upravljaju učenicima bez prisile. Razni autori navode različite klasifikacijske stilove vođenja s obzirom na korištenje autoriteta u nastavi. Rahan i Ruschel izvršili su podjelu stilova vođenja na tri kategorije: autokratski stil, demokratski-partnerski stil i laissez-faire stil. Ammelburg (1993.) prepoznaje autoritaran, direktan i integrativan stil vođenja, Gerken razlikuje transakcijsko, suradničko i transformacijsko vođenje. Vidimo da postoje različit nazivi stilova vođenja ali prilikom opisivanja samog stila nema velikih razlika u poimanju. Prema gore navedenim možemo reći da razlikujemo četiri osnovna stila vođenja autokratski, demokratski – partnerski, emocionalni i laissez-faire stil vođenja. Stilovi vođenja određuju same učitelje pa stoga imamo autokratskog učitelja, demokratskog učitelja, emocionalnog učitelja i laissez-faire učitelja. Autokratski učitelj- koristi stil vođenja u kojem je sva moć i vlast u rukama jedne osobe. To je stari tradicionalni učitelj koji ima visoka očekivanja od učenika. Kod njega vlada rad, red i disciplina. Njegova predavanja su većinom usmena izlaganja gdje učenici točno zapisuju predavanje i po zabilješkama izlaze na ispite. Vrlo je strog, ne dozvoljava prekidanje njegovih predavanja, nikakva pitanja nisu poželjna. Nastava mu je strogo strukturirana sa jasnim pravilima ponašanja na satu koje stalno kontrolira. Vođenje nastavom ostvaruje prijetnjama i kaznama. U svom radu stvara atmosferu straha dok on govori učenici moraju šutjeti. Cijeni poslušnost, bezpogovorno izvršenje dobivene zadaće točno onako kako je on odredio. Demokratski učitelj-koristi stil vođenja gdje dozvoljava podređenima da sudjeluju u procesu donošenja odluke. U svojim predavanjima koristi dijalošku metodu nastave. Vrlo dobro zna sposobnosti učenika i zahtjevi su mu malo iznad sposobnosti osobe. Svaku svoju odluku prije nego što donese voli raspraviti sa učenicima i voli izraziti svoje mišljenje. Uvijek komunicira sa učenicima, voli da mu se prekine predavanje ako nešto nije razumljivo ili jasno. Uvažava mišljenja svojih učenika, pokazuje veliku brigu i razumijevanje za svaki problem u razredu. Ponaša se kao prijatelj prema učenicima, i njegovi učinci na druge su vrlo pozitivni. U svom radu potiče samopoštovanje i samopouzdanje učenika. Njegovi učenici sami donose odluke o svom učenju a samim time preuzimaju odgovornost. Emocionalni učitelj- koristi stil vođenja gdje prati potrebe podređenih i na njihovo reagiranje donosi odluke. Usmjeren ja na učenika, stalno prati kako reagiraju učenici i koje su njihove emocionalne potrebe. Njegov je stav da za uspješno učenje treba se stvoriti pozitivna, ugodna socio - emocionalna klima, uspješnije se uči u atmosferi veselja, zabave nego torture i straha. Sva svoja predavanja usmjerava na potrebe učenika, čak i na štetu obrazovnih sadržaja. Pokazuje puno topline i pozitivnih osjećaja, nikada ne zanemaruje školska postignuća učenika. U svom radu potiče suradničke, partnerske, a ne natjecateljske odnose. Razredna klima je kao mala obitelj, svi su povezani i brinu jedni o drugima, učenici rado dolaze u školu. Laissez – faire učitelj- koristi stil vođenja gdje se ne upleće u rad podređenih, koji imaju veliku slobodu i odriješene ruke u svom ponašanju i radu. Zaokupljen je samim sobom i svojim problemima, nije previše zainteresiran što se događa sa učenicima i odgojno obrazovnim procesom. Svaku dobivenu zadaću odradi sa minimalnim utroškom energije. U svojoj nastavi vrlo je pasivna i prepušta inicijativu i odgovornost učenicima. Glavni cilj mu je da mirno i sa što manje sukoba obavi svoj rad, u ocjenjivanju je popustljiv. Nema potrebe mijenjati svoju nastavu, ne uvodi nove nastavne metode i nove sadržaje. Učenici na njegovoj nastavi nameću svoja pravila, snižavaju akademske kriterije. Bitno mu je da se bliži kraj nastave i da sve prođe bez zapitkivanja i sukoba. 4
- 5. Zaključak: Da bi bio uspješan učitelj moraš biti i uspješan vođa. Vođenje kao najniži oblik menedžmenta je autonomna funkcija koja može pridonijeti uspješnosti odgojno – obrazovnog procesa. „Osim znanja i stručnosti, učitelj mora imati i sva obilježja kvalitetnog i uspješnog vođe“. (Brajša, 1995: 130). Raznolike teorije o stilovima vođenja u nastavi samo potvrđuju činjenicu da je vođenje vrlo složen i sveobuhvatan fenomen u kojem se malo toga može bezuvjetno tvrditi. Svaki učitelj stjecanjem radnog i pedagoškog iskustva izgraditi će sam svoj stil vođenja koji ne mora biti povezan ni sa bilo kojim od navedenih u ovom radu. Vrste vođenja kao što su autokratsko, autoritativno, direktivo, hijerarhijsko i birokratsko otežava vođenja a demokratsko, partnersko, emocionalno, suradničko, kolegijalno, participirajući i humanističko podupire odgojno – obrazovni proces u šDZma. Ako želimo imati istinsko demokratsko društvo, tada moramo prije svega demokratizirati svoje škole jer u šDZma počinje demokratizacija svakog društva. Literatura: Ammelburg, G. (1993.) Organismus Unternehmen. ECON. Dusseldorf. Bognar, L. Matijević, M. (2002.) Didaktika. Zagreb: Školska knjiga. Brajša, P. (1996.) Sedam tajni uspješne škole. Zagreb: Školska knjiga. Glasser, W. (1994.) Kvalitetna šDZ. Zagreb: Educa. Gutić, D. (1991.) Psihologija za menedžere. Zagreb: Turistkomerc. Kyriacou, C. (2001.) Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa. Livazović, G. (2008.) „Pedagoško razvojno-savjetodavna djelatnost s aspekta primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije“, Život i šDZ, 20, 173-184. Mušanović, M. Vasilj, M. Kovačević, S. (2010.) Vježbe iz didaktike. Rijeka: Hrvatsko futurološko društvo. Perko, A. Mlinarević, V. Gajger, V. (2009.) „Učinkovita vođenja u osnovnim šDZma.“ Odgojne znanosti, 11 (2), 67-84. Staničić, S. (2006.) Menadžment u obrazovanju. Rijeka: Sveučilišna knjižnica. Santrock, J.T. (2005.) Adolescence. New York 5