More Related Content
Similar to +áKolski mened+żment stilovi vo¦ĺenja razreda (20)
More from Andrija Kozina (8)
+áKolski mened+żment stilovi vo¦ĺenja razreda
- 1. RAZREDNI MENEDŽMENT STILOVI VOĐENJA RAZREDA pukovnik Andrija Kozina, mag. paed.
- 2. UVOD Suvremeni školski sustavi da bi zadovoljili izazove sadašnjice sve više koriste ekonomske znanosti u razvoju školskih institucija. Sve više se koristi pojam menedžmenta u odgoju i obrazovanju pod raznim nazivima: prosvjetni menedžment, pedagoški menedžment, obrazovni menedžment, školski menedžment i sl.
- 3. Suvremeni učitelj Učitelj nije više samo izvor znanja nego on postaje sve više medijator, voditelj, posrednik i savjetnik učenika. Zadaća mu je da uz što manje intervencija, postavlja razinu kognitivnog izazova da pobudi u učeniku usvajanje novog znanja. Kyriacou (2001.) napominje da je najvažnija zadaća s kojom se susreće učitelj pobuditi i održati učeničko sudjelovanje u radu cijeli nastavni sat, da bi se postigli željeni pedagoški ciljevi.
- 4. Razlika između menedžmenta, upravljanja, rukovođenja i vođenja Obrazovni menedžment Usklađivanje materijalnih i ljudskih resursa/potencijala da se ostvare odgojno -obrazovni ciljevi Upravljanje menedžment sustava *narav – upravna (administrativna) *nositelj – vlast i / ovlaštene institucije *pravna reguliranost - izrazita * autonomija - minimalan Rukovođenje menedžment institucije / ustanove *narav – upravna i stručna *nositelj – ministar, pročelnik, ravnatelj,.... * pravna reguliranost - umjerena * autonomija - osrednja Vođenje menedžment (vođenje ljudskog potencijala) *narav – stručna *nositelj – ministar, pročelnik, ravnatelj, pedagog, nastavnik.. * pravna reguliranost - minimalna * autonomija - velika
- 5. Vođenje Samo vođenje je utjecaj na jednu ili više osoba, s ciljem da im se promjeni njihovo gledište ili ponašanje (Ammelburg, 1992.). Utjecaj na druge može se samo na osnovu straha ili povjerenja. Vođenja se danas polako mijenjaju u suradničko ili timsko vođenje. Nastavnik stvara, partnerske odnose sa učenicima i motivacijsko ozračje u učionici, razredu.
- 6. Razni stilovi vođenja Rahan i Ruschel (1992.) izvršili su podjelu stilova vođenja na tri kategorije: autokratski stil, demokratski-partnerski stil i laissez-faire stil. Ammelburg (1993.) prepoznaje autoritaran, direktan i integrativan stil vođenja, Gerken (1992.) razlikuje transakcijsko, suradničko i transformacijsko vođenje. Hersey i Blanchard (1992.) opisuje četiri tipa vođenja: autoritativno, intergativno, participirajuće i deligirajuće
- 7. Zaključak Vrste vođenja kao što su autokratsko, autoritativno, direktivo, hijerarhijsko i birokratsko otežava vođenja a demokratsko, partnersko, emocionalno, suradničko, kolegijalno, participirajući i humanističko podupire odgojno – obrazovni proces u školama. Ako želimo imati istinsko demokratsko društvo, tada moramo prije svega demokratizirati svoje škole jer u školama počinje demokratizacija svakog društva.
- 8. STILOVI VOĐENJA NASTAVNIKA STIL-1 Autokratski učitelj Tradicionalni učitelj; moto-red, rad, disciplina. Drži predavanja a učenici zapisuju Postavlja jasna pravila i nadzire ih Stegu ostvaruje prijetnjama i kaznama On govori dok učenici uglavnom šute Cijeni poslušnost i poštivanje autoriteta
- 9. STIL-2 Demokratski učitelj Koristi dijalošku metodu nastave Objašnjava svoje odluke i izražava mišljenje Komunikacija je dvosmjerna, “Ja” poruka Pita svoje učenike za mišljenje Potiče samopoštovanje i samopouzdanje uč. Prijateljski je usmjeren na učenike
- 10. STIL-3 Emocionalni učitelj Usmjeren na učenika i njegova opažanja Stvara pozitivnu socio-emocionalnu klimu Drži da zadovoljni učenik bolje uči Pokazuje puno topline i pozitivnih osjećaja Potiče suradničke a ne natjecateljske odnose Učenici su povezani i brinu jedan o drugome Učenici vole njegovu nastavu
- 11. STIL-4 Laissez-faire učitelj Slobodan stil rada, zaokupljen sobom Radi bez puno energije, prepušta odgovornost učenicima Cilj mu je da mirno bez sukoba obavi rad Ne uvodi nove metode rada, snižava kriterije U ocjenjivanju popustljiv Nije uzor niti socijalni model ponašanja
- 14. Literatura Ammelburg, G. (1993.) Organismus Unternehmen . ECON. Dusseldorf. Bognar, L. Matijević, M. (2002.) Didaktika . Zagreb: Školska knjiga. Brajša, P. (1996.) Sedam tajni uspješne škole . Zagreb: Školska knjiga. Glasser, W. (1994.) Kvalitetna škola . Zagreb: Educa. Gutić, D. (1991.) Psihologija za menedžere . Zagreb: Turistkomerc. Kyriacou, C. (2001.) Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa. Livazović, G. (2008.) „Pedagoško razvojno-savjetodavna djelatnost s aspekta primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije“, Život i škola , 20, 173-184. Mušanović, M. Vasilj, M. Kovačević, S. (2010.) Vježbe iz didaktike . Rijeka: Hrvatsko futurološko društvo. Perko, A. Mlinarević, V. Gajger, V. (2009.) „Učinkovita vođenja u osnovnim školama.“ Odgojne znanosti, 11 (2), 67-84. Staničić, S. (2006.) Menadžment u obrazovanju . Rijeka: Sveučilišna knjižnica. Santrock, J.T. (2005.) Adolescence. New York